Sve po planu i super :), tako bi napisao ja u svoju bilježnicu dojmova pretpostavljajući da drugi mogu zaviriti u moju glavu i podijeliti to iskustvo četvrtka sa grupom ljudi iz HPD Runolist. Izlet je krenuo sa planiranjem još prošli tjedan prijavio sam se i prije nego sam pitao za dozvolu doma (ipak žena treba biti suglasna 🙂

Ranu zoru prevarili planinari HPD-a Runolist i zaputili se prema odmorištu Janjče prema dogovoru.
Izašli smo iz auta gdje nas osmijehom dočekala Ivana Bara, glavi gonič, vodič izleta s “crnom knjigom” gdje nas odmah upisala.
Dok se ekipa naivno i bezbrižno smijala ispijajuci kavu, ni slutili nisu što ih danas čeka.

Dizanje ranom zorom, vrijeme već sunčano i obećavajuće, no kako to biva nakon tunela Mala Kapela, druga klima, magla, kiša, vjetar. Kiša nas je pratila do mjesta sastajanja – Otrić, željeznička stanica Zrmanja.

Dva osvrta na izlet.
Pag, staza Life on Mars – 22.05.2021.

S obzirom na ovu pan…… o kojoj uopće ne želim pisati, tako je započelo i ovim izletom, zbog onog o čemu ne želim pisat, pitanjem: „Hoće li biti mjesta, hoću li ću uopće upasti u grupu?“ Kad stiže odgovor, upali ste i to bez najmanjeg problema, superrrr, krenulo je odlično, kiša dan ranije ali „ziher“ će prestati, biti će ovo prekokrasan izlet.

Osvrta na izlet.
Kanjon Slapnice 2.5.2021

Nedjeljom mi je u pravilu često problem dići se rano, ali pomisao da ću provesti pravi proljetni dan u prirodi instantno me čini sretnom. Naravno, pomogao je i polazak u 8 sati što je fakat pristojno vrijeme za pokret. Skoro na vrijeme sam pokupila ostatak svoje ekipe i 50-ak minuta vožnje prošlo je kao u trenu.

Dva osvrta na izlet Petrova gora 24.4.2021

Delegiran mi je ovaj osvrt, a kažu da nije zbog kašnjenja ……….. hmmmm.
Planirani izlet na Hahlić, za koji smo se fizički i psihički spremili, promijenjen je u izlet na Srednji Velebit. Zanimljiv izlet od početka do kraja ……… odnosno, prije početka i poslije kraja.

Ako ste među onim ljudima kojima često kroz glavu prođe misao „Joj da mi se teleportirati na Mjesec i malo odmoriti od svega“ – nastavite čitati. Ne trebate čekati teleportaciju, sjednite u auto i otiđite do Krka. Iznad predivne Baške prostire se ni manje ni više nego Mjesečev plato, čaroban krajolik okružen nekolicinom vrhova s koji pucaju opet predivni pogledi prema susjednim otocima i moćnom Velebitu.

Moj drugi osvrt u duuuugom planinarskom stažu moga se pretvoriti i u 8 slapova, a možda i u poplavu koliko je bilo teško upasti u ograničen broj sudionika izleta. Samo što je izlet bio objavljen, nakon nekih 10-ak minuta već je bio popunjen, tako da me poruka „8 si na listi čekanja“

Prvo što sam vidio kada je objavljen plan za izlet je bilo onih famoznih 22 km. Ne znam da li sam ikada toliko po ravnom hodao, a kamoli da sam se toliko dugo pentrao po planini. Nije mi bilo svejedno…niti malo. Ali, hajde, nekako sam se uz nagovor supruge prijavio na taj izlet, i tako sam s laganom nelagodom iščekivao tih 22 kilometra sljedećih desetak dana.

Hm-hm, kako to opisati, ne mogu od sreće disati. Tako bih ja opisala svoj prvi planinarski izlet. Počelo je ovako. Prognoza -2,polazak oko 8 sati, cesta je gotovo prazna, pa naravno, nedjelja ujutro je. Brzo smo stigli na dogovoreno mjesto.

„Bok Ivor, na listi si čekanja.“ Tako je sve počelo jedne večeri.
Blinkam i ne vjerujem da ni nakon 5 min od objave izleta ne mogu upasti u grupu. Ekipa očito zuri u mobitel i čeka najavu izleta, ali kasnije sam saznao da su se već neki toliko ušemili da nisam ni imao šanse. No, to je priča za drugi put.

Nedjelja ujutro. Tko se normalan budi u 5 sati da bi cijeli dan išao hodati po brdima i šumama. Pitate se što to pokreće jednog planinara da iskoči iz svog toplog kreveta (i to vikendom) kad sav “normalan” svijet spava.

Veli Zoran: „ Mi imamo jedno pravilo da svaki novi član napiše osvrt na izlet“, onda se malo ispravi pa veli: „Mislim, to je posebna čast i privilegija“.

Kamen, još jedan kamen, šiljasti kamen, obli kamen, kamen koji se pravi mrtav pa oživi taman kad staneš na njega, kamen u obliku vučedolske golubice (vidjela, časna riječ!), pa opet šiljasti kamen…

Moji treći izlet s HPD Runolistom donio mi je domaći zadatak – napisati osvrt. Prva reakcija, zašto baš ja? Prijateljica Ivona koja me potaknula na planinarenje, a već je iskusila čari pisanja osvrta nakon prošlog izleta, pronalazi riječi utjehe i uz smiješak najavljuje imunitet koji me očekuje nakon toga.

Većina mojih dosadašnjih uspona bila je vezana uz Sljeme i Samoborsko gorje pa već dugo razmišljam da bi bilo lijepo učlaniti se u društvo i proširiti vidike. Prava preporuka u pravom trenutku (hvala kolega) rezultirala je ne s jednom, nego s tri nove članice PD Runolist. 

Izlet je organiziran u sjećanje na pokojnog Nikolu Kezelea, koji je upravo ovaj izlet planirao voditi članove Runolista. Zato smo ovu stazu prehodali i za njega. Večer prije provjeravam vremensku prognozu – loše vijesti. Upozorenje zbog očekivanih minusa i jake bure… Pitam se jel mi to zbilja treba!?

Kada mi je glavni vodič naredio da pišem osvrt izleta, mislila sam da će mi to pokvariti čitav dan!
Ali, evo kako je bilo…
Krenuli smo iz Zagreba – mrkla noć – temperatura oko -10ﹾC*.

Terapija je započela na parkingu. Glavni vodič Gabi je vodila vježbe sa fizikalne terapije, i već na samom početku primijetio sam kako se grupa slaže, da nema stresa, osjetio da je većina ljudi ovdje jer je ovo njihova ljubav i sve to mi se jako svidjelo.

Dragi naši novi planinari, došlo je vrijeme da mi kao novi članovi HPD Runolista, Maja i moja malenkost Matija, napišemo osvrt našeg prvog druženja sa Vama. Nakon našeg redovitog zajedničkog planinarenja po Sljemenu i Samoborskom gorju odlučili smo se pridružiti društvu radi upoznavanja novih planinarskih staza i puteva te novih i zanimljivih ljudi koji dijele istu strast i ljubav prema planinarenju i šumi kao i mi.

Da mi je netko rekao da ću se nedjeljom s veseljem buditi uz zvuk alarma, rekla bih mu da nije normalan. Pa ipak, i prošlu nedjelju, ne da sam se probudila uz alarm, nego i prije alarma, željno čekajući još jedan planinarski Izlet.

TRVSO na izlet “Snježna bajka”
Ako se može reći da su stvari “krenule naopako” baš kao i ovaj naslov, onda je to svakako bio slučaj s mojim današnjim odlaskom na izlet “Samoborsko gorje. Puna 4 sata sna, niz izazova osobne prirode, nepronalazak dijelova potrebne mi opreme, rano buđenje, nedostatak prikladne hrane za ponijeti na izlet, nastavi niz …

Osobita mi je čast što me zapalo da napišem osvrt na ovaj lijepi izletić koji se na prvi pogled činio ni malo spektakularnim obzirom na destinaciju koja je, maltene, sastavni dio grada u kojem živimo, no, kad si s dobrim društvom, nebitno je zapravo gdje si!

Moje ime je Ivan i novi sam član HPD Runolist (prosinac, 2020.g.)

Nakon 2.g. amaterskog planinarenja, uglavnom Bikčevićevom stazom do Puntijarke, odlučio sam promijeniti „brdo“ i upoznati i druge naše planine i njihove staze. Osim novih staza htio sam i nova znanja vezano za planinarenje.

Ja sam rođena u prosincu i uskoro mi je rođendan!

Bilo je dana kad sam se i ranije budila zbog odlaska na planinu

Ne bi bilo moguće prijeći bez uzajamne pomoći iskusnijih kolega

I uz povremen susrete s markacijama, stigosmo do skloništa u Dulibi.

S obzirom na to da Vajzi nema snage, mene je dopalo da pišem osvrt

Nakon što smo se dečko i ja popeli na nekoliko planinskih vrhova

Priroda je lijepa i točka.

Mario je procijenio situaciju i našu spremnost.

Osvrt na prvi izlet 7. generacije Opš Runolist Medvednica 20.9.2020. Nedavno sam pročitala neku mudru izreku koja glasi ovako: ” Svaki uspješan posao ( čitaj; izazov, zadatak, projekt ), prije svog ostvarenja izgleda kao potencijalna katastrofa. ” Sjetila sam se te izreke razmišljajući o našem prvom izletu Opće planinarske škole i odmah ju odbacila, jer[…]

Prva točka je vrh Samarskih stijena. Krećemo laganim tempom

Korak po korak približavali smo se vrhu

Sve je bilo odlično organizirano, vrlo otpušteno

Naš glavni vodič Zoran još jednom je budnim okom provjerio da li smo svi na broju

Glavni vodič Goran Žorić je još jednom obavio predobar posao

Druženje se pretvorilo u veseli tulum

Nakon ovog uspona, došlo je vrijeme i za ozbiljnu pauzu u restoranu Grofica

Turu smo započeli u Baškoj iz koje smo se uputili prema kanjonu Vrženice

Turu smo započeli u Baškoj iz koje smo se uputili prema kanjonu Vrženice

Naša vesela grupa iz Grižana je krenula na kružnu turu točno u 9:00

Taman lijepa šetnjica nakon nekog vremena mirovanja

Naša mala grupa od svega osam planinara došla je i do vrha Ječmište

Počinjemo se penjati prema našim odredištima, vrhovima Turčić, Oštri Medvjeđak i Tupi Medvjeđak,

Rano jutro, pola šest, svako jutro… Nisam “moja Milena”, no dijelim njenu sudbinu.

Proveli smo dan u prirodi s našom izvrsnom vodičicom Alex i odradili skoro 18 km.

Dugo mi je trebalo da napišem ovaj osvrt. I

Toliko je koraka “trajao” moj zadnji uspon na planinu u ovoj godini i to baš na Svetu Geru.

Dejan Čabrajić. Prvi put vodič i voditelj

Od svih planina koje sam posjetila, nekako sam sasvim slučajno i nenamjerno zapostavila Velebit.

Već sam izlet započeo je, rekao bih, u najmanju ruku neobično.

Koze u magli i kako smo se navukli na T2

Uspon je lagan uz miris planinskog bilja, ovčji sir i pogled na Travnik…

Tu iz mora raste cvit od kamena:

Zamjenski je bio, jednodnevni izlet na Velebit

vu lipotu svita stavija san tu – Izlet Kanjon Krupe

Korak po korak, pored nas su ostajale strme litice, jame,

Staza je bila zahtjevna, iako vrlo slikovita – s jedne strane moćni krš

ako smo preživjeli uspon na najviši vrh Hrvatske!

Jako zanimljivo iskustvo i priča,

Foto galerija

Foto galerija

Što sam naučila od planine visoke 562 m?

Ne pretjerano zahtjevnog puta, ali sama dužina je respektabilna,

I ravna Slavonija ima svoje planinarske adute!

Vrijeme i prognoza nam je više obećavala na papiru nego uživo

Dolaskom na sam vrh dočekali su nas prekrasni vidici,

Naša prva destinacija na Osorčici bio je vrh Sv. Mikule (557 m)

Hvala Gorane, Hrva, Tea, Vajzi, Meri, Edita, Sanja, Olja, Tessa, Željko, Ferdo, Elvis, Adriana, Jelena, Dino, Valentina, Petra i Darijana.

Treća sreća, već duže vremena želim posjetiti Ivanščicu