Osvrt na deveti izlet OPŠ 6G

KALNIK – gora sa 7 zuba i više od 7 poskoka 😉

Sve je krenulo uobičajeno, još jedno nedjeljno  jutro kada budilica zvoni i kaže ustani i kreni. Dižemo se već ko od šale jer znamo da nas izazovi vuku, da nas društvo čeka, a tek Kalnik –  treba i njega pobijediti!
Veliko uzbuđenje, ipak je ovo gora sa sedam opasnih zuba i trebali bi se dokazati po prvi puta na nećem ozbiljnijem i većem. Iako nam vrijeme nije izgledalo naklonjeno nisam se uopće brinula, mi smo šesta generacija – 6G –  poznata po suncu i vedrini tako da sam očekivala zaista samo VEDRO!! Mjesto okupljanja, draga lica nasmiješena, poneka snena koja se ukrcavaju u bus i avantura počinje. O da, zaista počinje u zadnjim redovima sa nekim mega svjetlećim zvučnikom koji trešti samo “poznate hitove” 😉 … Pjevamo naravno svaku šestu riječ, pokoji stih, no koga briga jer taman ide Čolić sa top pjesmom 80-ih “…živiš u oblacima mala i do tebe ne dopire moj glas..i ne slutiš kakva sreća čeka nas…”. Hvala sreći i nama se osmijehnula birtija po putu i evo kava, predah, odmor.

Duži odmor, kasniji start..no bilo kako bilo nekako smo se svi namontirali pred planinarskim domom Kalnik, sunce je zasjalo, Ivana glavni vodič dala je smjernice i krenuli smo. Jupiii, vesela ja kad ono nisam ni krenula našla sam se pred prvim zubom i odmah ajmo, penji..a ja odjednom žedna, gladna, nemam snage, ruksak težak, sve mi došlo..mislim si šta si radila dok su svi jeli i pili, koncentrirali se..a šta sam radila, naslikavala se di sam stigla 😉 Evo mi sad na.  Prošao nekako taj prvi zub, sabrala se i hrabro punom snagom i svojom družinom krenula dalje. Na drugom zubu nas Alex pokupila u komadu žive i zdrave, dolazi treći zahtjevniji od prvog i drugog gdje nas čeka spreman Daniel! Nedamo se tom trećem zubu bodrimo se, penjemooo..i polakooo nekakooo krenuoooo raspad sistema. Neki preskočili treći i četvrti, neki se jedva popeli kroz četvrti zub – dimnjak, čovječe Vedran nam se izgubio između četvrtog i petog zuba, našli smo ga..ok sad smo svi tu negdje. Karolini skoro ispalo par zuba na tom petom zubu, al čekaj, čekaj još smo na četvrtom. Držimo se svojih vodiča koji neumorno rade dižu nas, spuštaju, sidre, osiguravaju..ma ljudi moji taj planinarski đir uopće nije lagan. Ja ne znam ko se više umorio, neki psihički, neki fizički..

U jednom trenutku vidjela sam Šunjića kako skida kacigu, a glava mu mokra, mislila sam ga pitati di je nabavio tu zimsku kacigu s grijačima, cool 😉 Još smo na tom četvrtom zubu i moja kćer s vodičem Krešom penje taj dimnjak, nije lako ni njoj niti njemu ali bravo uspijeli su!! Pljesak svih nas, zadovoljsto i još čekamo red da i mi prođemo kroz njega. Nervoza raste, nekima je hladno, neki jedu, neki i odmorili i konačno Zoran viče penjiiiiii! Ok penjem!! Ma nemoš’ se maknut’ od tog četvrtog zuba nikako! Još smo tu, gdje je leglo poskoka, tako kažu, a neki tu i zasjeli u pravu kamenu pukotinu i slikaju, nemoš vjerovati to nisam bila ja! Sva sreća nitko danas nije imao susret s tim malim umiljatim životinjama. Konačno se pomakli i evo peti zub, nema mira Karolina mi skoro ostavila život na terenu, poskliznula se i odskliznula, Luka i Lana su se zaista zabrinuli i bili pomoć kada je najviše trebala. Dobro je! Samo je postigla efekt lifting usnica i izgleda baš sjajno, malo je bila zmazana, al tko nije?!

Vidjelice 🙂