Osvrt na osmi izlet OPŠ 6G

Medvednica – ispit

Prije osam tjedana stajali smo tu na istom ovom Mihaljevcu okruženi hrpom nepoznatih ljudi, vozili se istim ovim tramvajem, penjali se na isto brdo, ali ovaj put je ipak sve drugačije.

Znamo se, penjali smo se na ozbiljne vrhove, noćili u planini…  I sad je došao dan da pokažemo što smo sve naučili.

Krenilo je ok..

06:40 Parkiranje do Vedrana, gledanje kroz zamagljena stakla, klimanje glavama, prva komunikacija ugl vezano za jutarnju kavu, panicno trazenje iste

Mislimo da do puntjarke možemo imati najviše sat i po, al naši su nam vodiči smislili malo kompliciraniji put…

Ne radi se o klasicnom danu tj izletu, biti ce tu dosta driblanja, nitko u biti nije skroz opusten osim Laurice koja neumoljivo davi ljulju, a koja neumoljivo cvili.

Izmjenjujemo se i u grupama vodimo ostatak ekipe kroz šumarak, žbunje, vodiči se samo  smiju a mi se pitamo da nismo ipak fulali azimut…

Slažemo bivke, proradi u nama “survivor mode”, skupljamo lišće, grane, kopamo rupe…  svi timovi su jako dobro to obavili, sve nalikuje na još jedan opušten izlet  ali znamo da nas na vrhu čeka tek pravo uzbuđenje…

Uslijedilo je nekoliko šokova na samoj Puntijarki od orijentacije (dezorijentacije) do novih grupa za testove nakon Zoranovog otkrivanja “Duha Svetog”

Svi smo sve “uspjesno” polozili, zaokruzili lijepom vecericom te nocnim planinarenjem natrag do Mihaljevca.

Tomislav