Osvrt na sedmi izlet OPŠ 6G
Japetić – Jesen stiže Runolistu moj
Osvrti na izlete pišu se prema literarnim mogućnostima pojedinaca i njihovoj aspiraciji prema pisanju istih. Ja ga pišem po kazni. Dok je ostatak vesele družine marljivo istezao mišiće nakon još jednog uspješnog uspona, moja malenkost istezala je pluća. Dovoljno da budem izveden pred prijeki sud.
Već sam izlet započeo je, rekao bih, u najmanju ruku neobično. Nakon nekoliko izleta za redom koji su zahtjevali buđenje u 6h ujutro (pa i ranije), ove nedjelje probudio sam se isto u 6h i nisam znao što ću sa sobom. Naime, ovo je prvi izlet na koji smo kretali tek u 8h. S obzirom da je destinacija bila Japetić, to je logično i ima smisla. Putem do tamo nismo stali na kavu što nije logično i nema smisla (i uzima se u obzir prilikom popunjavanja ankete, op.a.).
Kao i uvijek, i ovog puta prije samog uspona uslijedilo je rastezanje nakon kojeg je glavni vodič objasnio da ćemo do zacrtanog cilja stići korištenjem karte i kompasa. Za taj specijalan zadatak javilo se nas 6 dobrovoljaca, odučnih u namjeri da ne izgubimo ni sebe ni ostatak ekipe. Uzmeš kartu, kompas, nađeš sjever, odrediš azimut, duljinu puta, zaboraviš sve navedeno i samo pratiš markacije po stazi (alternativna metoda je anketni upitnik – jednostavno pitaš planinare koji idu u susret da li je to pravi smjer za planinarski dom na Japetiću).
Mjesta sumnji ni panici nije bilo. Odveli smo ekipu na predivan, suncem obasjan vrh. Divna priroda, ugodna temperatura, odlično društvo, i 450 drugih ljudi koji su baš ovaj vikend odlučili doći tamo. Srećom, na pivo i na štrudle nije se čekalo dugo. Svatko je uzeo svoje pivo, a planinar Leon je halapljivo nagnuo flašu, što je vješto iskoristila jednako tako halapljiva osa koja se uvukla u bocu i upikla ga u usnu. Imao je sreće što mu osa nije popila čitavu pivu. A na sreću nas ostalih, drugar Tomo je ponio pivo vlastite proizvodnje koje smo sa guštom isprobali (iz nekog razloga osa ipak nije napala Tomino pivo, o kojim razlozima se može samo špekulirati, iako ja osobno mislim da ose ne vole craft pivo belgijskog stila).
Nakon okrjepe marljivo smo prionuli vježbanju čvorova. Generalna proba pred ispit. Glavni vodič Zoran strpljivo nam je pokazao sve čvorove koje smo do sada u planinarskoj školi učili, uz asistenciju pomoćnih vodiča, tako da na ispitu ne bi trebalo biti problema (tko od ispitivača bude pravio probleme, može slobodno izabrati da ga svežemo bilo u prusik ili u, primjerice, dvostruki zatezni).
Po uspješno odrađenom vezivanju čvorova, uslijedilo je već standardno brojanje školaraca i povratak do autobusa koji je protekao u nešto laganijem ritmu, ali u dobroj atmosferi. Bez kompasa, bez karte (jer azimut računamo napamet), bogatji za još jedan prekrasan jesenji izlet (i otisnuti žig u Planinarskoj obilaznici).
Luka
