Osvrt na peti izlet Opš 8G Hpd Runolist
Skrad, Skradski vrh, Zeleni Vir i Vražji prolaz. 16.5.2021
Dana petnaestog svibnja 2021. godine, grupa polaznika opće planinarske škole još nedefiniranog službenog naziva zaputila se u Skrad. Skradski vrh, izvor Zeleni Vir, kanjon Vražji prolaz te špilja Muževa hiža glavne su prirodne ljepote u itineraru izleta.
Polazak je planiran za subotu 15.04. u 07:00 sati, uz omanje opstrukcije nekolicine krevetoljubaca, pa i samog autora ovog teksta, putovanje je moglo započeti. Na izletu su uz glavnog vodiča Dejana, školarce pratili Aleksandra, Dino, Zoran i Željko. Sve u svemu četrdeset ruksaka, sedamdeset i osam štapova, osamdeset gojzerica, stotinjak litara vode, stotinu i trideset metara žniranaca ilitiga špigeta ili vezica, tri stotine i pedeset metara užeta i ako su svi u čarapama i na rukama, osam stotina prstiju oko 9 sati stiglo je u Skrad. I da ne zaboravimo, jedan vlasnik ponosnog brka, naš vjerni vozač Mate.
Mjesto Skrad nalazi se u središtu istoimene općine. Prema dostupnim podacima, na području cijele općine živi devetstotinjak stanovnika. Pitoreskno goransko mjestašce smjestilo se na 700 m nadmorske visine, te se iz svih dijelova naselja pružaju predivni vidici na razvedeni goranski reljef. Godine 1694. prvi put je zabilježeno ime Skrad kao naziv malenog kmetskog naselja. Gradnja Lujzijane (Lujzinska ceste) veze Rijeke i Karlovca na samom početku 19. stoljeća smatra se prekretnicom u razvoju ovog goranskog naselja. Godine 1873. dovršena je i željeznička pruga koja povezuje unutrašnjost Hrvatske s Kvarnerom. Geografski položaj, prirodne ljepote, planinski zrak i prometna povezanost početkom 20. stoljeća čine Skrad poznatim turističkim odredištem. Danas je Skrad daleko od stare slave, no novim projektima se planira afirmirati zdravstveno-rekreacijski turizam i prirodne ljepote kraja.
Nazad na put. Nakon kratke piš-puš-pauze u Milanu, kave i ćakule, razgibavanja, određivanja dodatnih vodiča (čiji se izbor, čudne li podudarnosti, poklopio s istim onim krevetoljupcima s početka putovanja), izlet je mogao započeti. Nakon šetnje kroz samo mjesto, prolazak kraj mjesnog groblja, uz izvor rijeke Dobre (Dobra je predobra, pa ima 2 izvora, kod Bukova vrha i Skrada) ostavljamo asfalt i gazimo na planinarsku stazu kroz šumu. Stazom koja se prostire bogatom šumom crnogoričnih i bjelogoričnih stabala, stižemo na vrh, a zatim i do vidikovca odakle se otvara predivan pogled od jugoistoka do zapada. Na vidikovcu se uz kratku pauzu, pozdrav kiše, sendvič i pokoju kapljicu čudotvornog napitka pripremamo za silazak. Silazak možemo podijeliti u tri etape, prvu, kratku, iznimno strmu i stjenovitu, drugu, koja nas polagano spušta po makadamu ka Skradu i željezničkoj stanici, te treću sklisku, slinavu i blatnu koja serpentinama povezuje željezničku stanicu i Zeleni Vir.
Po silasku na Zeleni Vir, s lijeve strane nas dočekuje istoimeni 70 m visok slap koji ponosno čuva ulaz u plitku špilju. Unutar špilje nalazi se izvor i smaragdno jezerce čiji vodostaj regulira brana izgrađena za potrebe hidroelektrane. Nedaleko, u dnu prirodnog kompleksa na nadmorskoj visini od tristotinjak metara smjestila se mala hidroelektrana odnosno munjara Zeleni vir izgrađena 1921. godine te istoimeni planinarski dom. Nakon odmora i okrijepe u domu krećemo u Đavolji prolaz. Kanjon je premošćen raznim pješačkim mostovima, šetnicama i stepenicama.
Prolaz je teško opisati riječima, no slike vertikalnih stijena koje uokviruju meandrirajući tok potoka Jasla i pritom se uzdižu i do stotinu metara uvis su zaista velebne. Bogata vegetacija, kontrast stijena i zelenila, huk vode, povremeni komadić neba kroz čipku krošanja, sunčeva zraka koja se prokrijumčari kroz gustu zelenu kapu te svježi zrak, mješavina su za nezaboravnu šetnju. Postepeno se uzdižući kanjonom stižemo do ulaza u Muževu hižu. Kroz ulazni portal špilje dolazi se do ulaza u drugu dvoranu u kojoj se može iskusiti gotovo totalni mrak. Nakon posjeta špilji, nastavljamo uspon iz kanjona te se približavamo kraju kružne ture. Autobus već pišti i ispušta dim na željezničkoj stanici, te nas sretne i umorne vraća za Zagreb.
Boris Labaš
