SAMOBORSKO GORJE i ŽUMBERAK Zečak (795m) i Japetić (879m) – 29.11.2020

Samoborsko gorje

Osvrt na izlet

SAMOBORSKO GORJE i ŽUMBERAK

Zečak (795m) i Japetić (879m) – 29.11.2020

 

Bilo je dana kad sam se i ranije budila zbog odlaska na planinu ali tog sam jutra bila šokirana alarmom. Pomalo ljubomorna što ostavljam dečka u toplom krevetu ali odlučna da krenem, uspjela sam na vrijeme izaći iz stana. S ostatkom ekipe našla sam se kod Šoićeve kuće u Malom Lipovcu kako bismo istraživali prirodne ljepote Samoborskog gorja i Žumberka. Naša vodičica Gabi napravila nam je sjajnu rutu koja je bila dinamična i izazovna. Naravno, i priroda se pobrinula za poseban jesensko-zimski ugođaj.

Krenuli smo se penjati i stigli do sela Dragonoš – najvišeg mjesta u Samoborskom gorju na visini od 742 mnv. Malo mjestašce s jednom prekrasnom renoviranom kućicom (za odmor?) čiju smo terasu iskoristili za prvu okrijepu. Nastavili smo put kroz bajkovitu šumu u idiličnom zimskom okruženju punom inja prema našem prvom vrhu Zečak na 795 mnv. Temepratura je bila ispod nule, magla poprilično gusta i unatoč prostranoj livadi s koje pod vedrijim vremenom puca prekrasan panoramski pogled na Japetić vidjeli smo nestvarne obrise planina u daljini. I ovdje smo odmarali a nedugo ranije nam se pridružio Zoran koji je donio toliko ukusan i osvježavajuć domaći čaj od šipka i jabuka.

Zečak napuštamo dobro raspoloženi i uživamo u prolasku bajkovitom šumom punom inja dok nam pod nogama šušti hrpa ali hrpaaa lišća. Čak i dečki izjavljuju da je baš lijepo. U jednom trenutku nas očekuje takav strmi 50-minutni uspon da i ja moram skinuti svoje slojeve odjeće iako mi je temperatura od -1 stupanj C u pravilu zaista preniska.

Dolazimo do šarmantnog sela Grabarak zastalog u vremenu te nastavljamo uspon prema Japetiću gdje radimo pauzu i dalje dobro raspoloženi pričamo o svemu i svačemu. Inače, gorsko-planinski masiv Samoborskog i Žumberačkog gorja oduvijek je jako rijetko naseljen i život tamo funkcionira samo u potpunom skladu s prirodom.

Na vrhu Japetića (879 mnv) se penjemo na piramidu od 12 m koja je do 1960. bila na Sljemenu a ekipa prolaznika nas fotka od dolje te nam ostavljaju svoj selfie na mobitelu. Zaboravila sam koliko je to simpatično.

Na svježem smo zraku proveli 8,5 sati, prohodali smo cca 25 km uz uspone od 1588 m i spuštanja od 1626 m. Park prirode Žumberak u koji spada i Samoborsko gorje je toliko raznolik i očuvan a posebnost je i ta što se u krajoliku miješaju obilježja Alpa, Dinarida i Panonske nizine uz vizure tradicionalnih sela, pašnjaka, livada te raznolike flore i faune.

Zahvaljujem Gabi na novom nezaboravnom iskustvu i kvalitetnom boravku u prirodi baš kao i ostatku muške ekipe.

 Erna

Plan izleta

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *