Osvrt  na izlet

ZIRBITSKOGEL (2396m), SEETALER ALPE (AUSTRIJA) dana 04. srpnja 2026. 

Uspon na Zirbitskogel bio je moj prvi planinarski izlet i iskustvo koje ću dugo pamtiti. Priznajem, prije polaska mislila sam da me čeka lagana planinarska šetnja. Iako je uspon za iskusnije planinare bio uobičajen, meni je predstavljao veliki izazov. Bilo je trenutaka kada sam se iskreno pitala hoću li uspjeti doći do vrha. Sada mi je potpuno jasno zašto je u uputama pisalo da svatko ponese tri litre vode.

Mislila sam da je to možda pretjerano, a na kraju sam popila tri i pol litre. Mislim da u životu nisam popila toliko vode u jednom danu. Upravo je zato osjećaj sreće, ponosa i zadovoljstva, kada sam stigla na cilj, teško izraziti. Kako smo se penjali sve više, pred nama su se otvarali prekrasni pogledi na planinske vrhove i jezera. Ljepota prirode, mir koji planina pruža i pogled s vrha bili su nagrada za svaki uloženi korak. Ipak, ono što me se možda i najviše dojmilo bili su ljudi.

Srdačnost, otvorenost i nesebična briga vodiča osjećali su se tijekom cijelog izleta. Pazili su na svakoga, ohrabrivali kada je trebalo i svojim pristupom ulijevali sigurnost i povjerenje. Atmosfera među članovima bila je iznimno ugodna, gotovo obiteljska, a količina organizacije, truda i pažnje posvećene svakom sudioniku zaista je vrijedna svake pohvale.

Osjećala sam se prihvaćeno i dobrodošlo od samog početka, zbog čega ovim putem od srca zahvaljujem vodičima na njihovom strpljenju, podršci i profesionalnosti. Drago mi je što sam svoj prvi planinarski izlet provela u društvu tako divnih ljudi i u prekrasnoj prirodi. Noge su mi po povratku bile kao dva balvana i jedva sam se popela uz vlastite stepenice, ali želja za novim planinarskim izletima očito je postala puno jača od umora jer jedva čekam sljedeći.

Valentina Benc