Osvrt na izlet
Trakošćan, Ravna Gora
Nakon što smo se dečko i ja popeli na nekoliko planinskih vrhova, osjećali smo se kao iskusni planinari koji znaju što i kako. Zagrijani za daljnje uspone, javili smo se HPD-u Runolist za planinarski izlet na Ravnu Goru. Tijekom tjedna mučila nas je vremenska prognoza najavljena za vikend koja je pokazivala grmljavinsko nevrijeme pa smo odlučili izlet otkazati. Javila sam se vodiču Zoranu s ciljem otkazivanja izleta koji me je usmjerio na precizniju vremensku prognozu, ne tako dramatičnu, uz riječi: „Ne postoji loše vrijeme, samo loša planinarska oprema.“ Tako smo ipak nastavili s prvotnim planom.
Dolaskom do Trakošćana popili smo kavicu te upoznali neke od članova društva, a prije početka uspinjanja svi smo se zagrijali te nas je tu vodič Zoran predstavio ostatku ekipe. Budući da je moj dragi procijenio da će mu ova tura biti tzv. piece of cake obuo je tenisice i kratke hlače što su vodiči primijetili te ga upozorili da to nije adekvatna planinarska oprema i naveli nekoliko argumenata. Prvo, duge hlače se nose uvijek kako se ne bismo negdje ogrebli ili ozlijedili, a drugo, gojzerice su UVIJEK dio obavezne opreme kako bi gležanj bio siguran prilikom uspona i spuštanja.
Također, skrenuli su nam pozornost koliko su planinarski štapovi dobra stvar te zašto je važno imati dobar ruksak. Sam uspon je bio lagan, osim dijela kada smo prolazili kroz makadamske staze pune trnja, korova i grmlja (ja bih to nazvala šikarom) gdje je došlo do izražaja važnost dugih hlača u planinarenju. Kako se ne bi previše izgrebao, dečko je dobio planinarske štucne, tzv. gamaše i planinarske štapove te je bio atrakcija svima u grupi. Pohvale je dobivao naveliko i naširoko, a najviše mi se svidjela ona – imaš noge kao srna, vitke i dlakave. Putem smo prošli kraj sela Vrbanići, zatim do Kotarščaka pa kroz zaselak Paski te do glavnog grebena Ravne Gore.
Nakon planinarske kuće Pusti duh i prolaska Filićevog doma, stigli smo do vrha koji nikako nije oduševio, a mene posebno iznenadio. Vrh se nalazi u šumi, okružen drvećem te sam prvo mislila da se svi šale sve dok nisam vidjela oznaku. Nakon osvajanja „vrha“ vratili smo se u Filićev dom na ručak te imali odlično tempiranu pauzu od sat vremena u kojoj se spustio pljusak i prestao prije našeg polaska. Oni hrabri, popeli su se i na piramidu te uhvatili najbolji pogled za dobru sliku, a mi malo suzdržaniji, ostali smo ih bodriti sa sigurnog tla. Tijekom cijele ture, mogu reći da sam se iskreno nasmijala i zabavila te puno korisnih informacija naučila.
Vodič Goran podijelio je s nama neke od malih tajni iskusnih planinara te nam predstavio i planinarsku školu koju, nadam se, upisujemo na proljeće. Koliko je važno imati dobru opremu govori i činjenica da je jedna gospođa prije početka ture ostala kod hotela Trakošćan jer su joj se gojzerice raspale čim ih je obula. Naime, žena ih nije dugo koristila pa je došlo do raspadanja, a njezinoj prijateljici koja je odlučila ostati s njom prilikom šetnje oko dvorca odlijepio se đon. Eto, svašta se može dogoditi prije, poslije ili tijekom planinarenja, ali uz ovakvo društvo, vjerujem da možemo puno naučiti, dobro se nasmijati i ono najvažnije ostati sigurni.
Katarina B.
