Osvrt na treći izlet OPŠ 8G Hpd Runolist

Ivanščica  25.4.2021

Svanulo je, zvoni budilica, spremam se. Dio nas školaraca se dogovorio kako će se ukrcati na bus kod “Antunovića”. Rano je, hodam i mislim si kako će bus vjerojatno kasniti i imam vremena… Skoro sam blizu stanice, prolazi sivi bus, okrećem se i mislim si valjda nije naš. Pogledavam za busom, kad ono, on staje na stanicu. Šprintam s ruksakom na leđima, gušim se od trčanja, bus me čeka i evo, naravno, zaradim pisanje osvrta…

Ekipa je već ujutro vedra i nasmijana, padaju prvi vicevi. Nakon male pauze za kavicu u Ivancu, dolazimo do „parkirališta Prigorec“. Zezamo se kako još uvijek ima opcija odustajanja od „Pionirskog puta” na kojem nas čeka malo zahtjevniji uspon. Oprema je spremna i kreće jutarnje veselo razgibavanje. Nakon podjele po grupama, svaki profi vodič dobio je svog pomoćnika – dijelimo se na glavnog, srednjeg i metlu.

Meni pripada čast da zajedno s glavnim vodičem izleta Draženom vodim ekipu putem „Pionirskog puta” preko grebena Štričec. Malo smo krenuli istraživački pa smo popeli prvi dio uspona bez markacija. Naporno je, ali ekipa se ne da. Putem učimo zanimljivosti vezane uz planinarenje, a primjer jedne je kako ispravno piti vodu tijekom uspona. E, pa ako niste znali (kao ni ja), sad ćete saznati. Pomoćni vodič Žac pažljivo objašnjava da prvi gutljaj vode uvijek služi ispiranju usta od prašine, koji naravno ide van.

Zatim se popiju tri do četiri gutljaja. Sve više od toga, naše tijelo ne koristi i u slučaju da popijemo više, čeka nas šumski zahod, hehe. Po stjecanju novog znanja i kraćeg odmora, krećemo prema vrhu i planinarskom domu Josip Pasarić. Danas osvajamo 1054 m.n.v. Uz okrepu u domu i veselo društvo učimo nova dva čvora i spremni smo za silazak. Moram priznati da mi je silazak po gustom suhom lišću stvarao veliki problem te mi se učinio kao jedan od čak težih silazaka dosad.

Nakon ne znam koliko prijeđenih kilometara, dolazimo do planinarske kuće Belecgrad. E tu, kreće prava zabava i lučenje endorfina. Odmaramo. Moje misli prekida gromoglasni smijeh Ana-Marije, koja viče: „Tko je stavio kamen u moj ruksak?!“ Ogroman kamen, težak čak do 3 kg spustila je s vrha Ivanščice na svojim leđima po onom suhom lišću. Svi u čudu, kidamo se od smijeha. Tražimo krivca, no čujemo samo da je glavni krivac – ekipa za spletke.

Ostaju anonimni. I dalje Ana-Marija kopa po ruksaku i nalazi tuđe ženske gaće. Tu već suze idu od smijeha. Ne možemo sebi doći. Eh, što ju je zadesilo jer je na 5 min ostavila svoj ruksak. Lekcija je naučena – nikada ne ostavljati svoj ruksak bez nadzora! Inače će biti svega u njemu, hehe. Vrijeme je za Ferdino predavanje o planinarskoj organizaciji i bojama članskih iskaznica. Mislim si, zelenu za djecu i mladež sam lagano prošišala, trenutno sam na plavoj i nadam se dočekati crvenu umirovljeničku jednog dana, hehe. Druženje nastavljamo igrama muškog kamena s ramena i ženskog povlačenja konopa.

Mrak lagano pada. Povratak doma. Dan prepun smijeha, ponosa zbog novog žiga i ljudi koji su prirasli srcu. Dok završavam osvrt (s osmijehom na licu) mogu reći samo da je ekipa pripremila tako dobar teren za buduće izlete OPŠ-a, koje jedva čekam!!!

Zora