Kanjon Slapnice 2.05.2021

Kanjon Slapnice

Osvrt na izlet.

Kanjon Slapnice 2.5.2021

Nedjeljom mi je u pravilu često problem dići se rano, ali pomisao da ću provesti pravi proljetni dan u prirodi instantno me čini sretnom. Naravno, pomogao je i polazak u 8 sati što je fakat pristojno vrijeme za pokret. Skoro na vrijeme sam pokupila ostatak svoje ekipe i 50-ak minuta vožnje prošlo je kao u trenu. A krajolik putem – wow! Od Bregane preko Grdnjaka i Divlje vode do Višoševića proljetno je sunce obasjalo prirodu i sve je bilo kao iz bajke.

S polazišne točke nas 25 je krenulo kružnom stazom 16 prema dolini Pećno. Priroda je i dalje fantastična, zelena šuma kud kod se okreneš. Staza totalno nezahtjevna, gotovo šetnica i ja se pitam gdje je onaj T2 i K2 – ipak je ovo Gabin izlet. E pa uskoro sam saznala! Prije spuštanja u kanjon Slapnice htjeli smo obići Zidane pećine ali smo gotovo na samom početku morali odustati jer je staza uz to što je bila uska i strma bila i užasno blatna te je tu popadalo barem četvero ljudi i to pošteno a i jedan mobitel se stmoglavio duboko, duboko u ponor.

I tak´… nastavili smo prema kanjonu Slapnice, to divno mjesto koje nam je pojelo sve živce. Krenuli smo preskakati nabujali potok, Duboki potok, a bome su se padovi nastavili. Debla i stijene su bili skliski a ono malo zemlje koje smo dohvatili bilo je klizavo zbog blata i lišća. Probijali smo se kak´smo znali i umijeli ali unatoč svemu fotkanja i smijeha nije nedostajalo. Ni daljnjih padova 😉

Obzirom da toliko spominjem padove ja osobno sam na cilj došla čista i bez njih. Čak sam namjerno ušla u duboku vodu da testiram gojze i one su nepropusne. Salewa, btw.

Uglavnom svi smo preživjeli potok i stigli do prekrasnog slapa Brisalo gdje je i nastala prva zajednička fotka. Vidite da smo svi happy i na broju. Ovo je slap gdje možete stati i iza njega pa me je to podsjetilo na Kostariku. Na slapu Vranjak koji je isto jako lijep iako je uspon baš strm napravili smo pauzu za ručak i uživali u klopi dok nas je slap hladio a malo alkohola grijalo. Jer u životu je važan balans. Povratak do auta je trajao 3.45 h (da, previše!) ali došli smo uživati u prirodi, zar ne? 😉 Usput smo nabrali medvjeđi luk, valjda kao suvenir. Želim još spomenuti glavnu zvijezdu Lexa, hrabri straško tepihasti; zatim Shiru – švicarski ovčar, hrvatskog porijekla i japanskog imena te naš najmlađi i najbrži član. Ako smo mi napravili 24 km, onda je on barem 3x toliko. I tu je Bleki, uglađeni gospon s najmekšom dlakom. Naša tri dlakavca su se kupala gdje su stigla a Zoran, outdoor profi, je doslovno išao kroz potok. Totalno fora a i oprema mu je super!

Gabi, hvala ti na sjajnom vođenju izleta. Jedva čekam tvoje nove pothvate.

Za kraj ću podijeliti mini recept za sreću: Analogna nedjelja, SPF 30 i planinarska uniforma.

Erna Ž.

PDF s planom izleta

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *