Vražji skok – Klinačke strane – Hrastovička gora, Banovina, 7. 3. 2021.

Osvrt na izlet:

Vražji skok – Klinačke strane – Hrastovička gora, Banovina, 7. 3. 2021.

Vražji skok-Klinačke strane-Hrastovička gora

Nedjelja ujutro. Tko se normalan budi u 5 sati da bi cijeli dan išao hodati po brdima i šumama. Pitate se što to pokreće jednog planinara da iskoči iz svog toplog kreveta (i to vikendom) kad sav “normalan” svijet spava. E pa ja nisam ni normalno spavao od uzbuđenja i iščekivanja svog prvog izleta s HPD Runolist. Jednostavno ima taj neki poseban odnos između prirode i čovjeka koji svatko od nas treba otkriti. Svatko u svoje vrijeme.

Moje vrijeme je napokon došlo. Još je bilo simbolično jer je taj dan bio 7. ožujka kad se slavi međunarodni dan planinara što do tada nisam ni znao. Također, ovo je bio moj prvi izlet u životu na koji sam se prijavio sam. Zato ti koji/koja sad čitaš ovaj osvrt i premišljaš se oko prijave, odvaži se i samo kreni. Tako sam ja do neki dan čitao osvrte i želio se prijaviti no čekao sam najljepši dan, priželjkivao sam neki fora „s mora na planine izlet“, molio prijatelje da idu sa mnom sa mnom itd. Nema čekanja! Odvaži se i učlani se u planinarsko društvo i prijavi se na bilo koji izlet i garantiram ti- bit će odlično.

Tako sam se i ja odlučio prijaviti na bilo koji izlet koji pada na prvi vikend kad sam slobodan. Kocka je pala na izlet nepoznatom Banovinom, točnije kanjonom Vražji skok, grebenom Klinačke strane, Hrastovičkom gorom i sve do njenog najvišeg vrha Cepeliš.

Na putu do odredišta pričali su mi kako je ekipa odlična, kako je naš vodič Dražen avanturist te da očekujem neočekivano. Čak smo se zezali da smo trebali ponijeti mačete za krčenje drače ako nas bude vodio nepristupačnim putevima. Put autom je bio kratak i brzo smo došli do crkve Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije od kuda smo krenuli hodati. Ubrzo smo hvatali prve zrake sunca šetajući kroz polje sve do potoka Vražji skok. Prvi dio avanture je bio proći kanjonom potoka skok po skok. Prolazili smo ispod i iznad srušenih stabala uz potok tako da je bilo dosta zanimljivih akrobacija. Potok nas je počastio lijepim prizorima malih slapova koji su se spuštali preko stijena i srušenih stabala. Kanjonom smo došli do vodocrpilišta gdje smo imali omanju pauzu na suncu, a poslije smo nastavili put do predivne stare utvrde Klinac grad gdje je bila duža pauza za „iće i piće“. E tek nakon toga krećemo markiranom stazom kroz mjesta Klinac i Hrvatski Čuntić pa sve do franjevačkog samostana sv. Ante na brijegu. S tog brijega smo krenuli prema kružnoj branič utvrdi Čuntić grad koju je sagradio zagrebački Kaptol. Nakon divljenja srednjovjekovnoj gradnji i zajedničke fotografije, krenuli smo na kavu i pivu do Zelene doline.

Nakon toga je uslijedila zanimljiva markirana ruta pored rijeke Petrinjčice uz pomalo blata i puno lišća preko još jednog potoka sve do sela Gornja Bačuga. Krčili smo nove šumske puteve i zapitali se gdje su nam one mačete s početka priče.

Prolazeći kroz selo vidjeli smo potresom razrušene dijelove sela i popričali malo s mještanima. Naš vodič pun avanturističkog duha i empatije nas je junački poveo da popravimo porušeno pojilište za životinje zvano Oblakovića vrelo. Nakon radne akcije, prošetali smo do predivnog drvenog vidikovca gdje smo se sunčali na travi i uživali u pogledu. Na tom sam mjestu doživio deja vu i nedugo zatim se sjetio da sam tu bio na terenskoj nastavi u studentskim danima.

Prolazeći dijelom kroz stazu kestena penjemo se do najvećeg vrha Hrastovičke gore zvanog Cepeliš i visokog 415 m. Na vrhu je i planinarski dom koji nosi ime po Matiji Filjaku koji je bio učitelj, istraživač petrinjske povijesti te publicist koji se divio prirodi i njezinim izazovima te gajio ljubav prema tradiciji i domovini. Nakon odmora ispred planinarskog doma, za nazad smo izabrali teži put Josinom stazom nizbrdo radije nego markiranom stazom okolo. Ipak smo mi Runolistaši, a glavni vodič na ovom izletu nam je bio Dražen. Avanturama nikad kraja, a to je ono što volimo, zar ne? Uspješno smo se spustili u selo Hrastovicu gdje nas je jedan pas dopratio do auta.

U povratku doma smijali smo se dogodovštinama i avanturama koje su se dogodile taj dan. Onda smo komentirali kako ljudi koji provode vikende u šoping centrima umjesto u prirodi nisu baš normalni. No onda smo ipak zaključili da smo mi zapravo manjina i da mi njima vjerojatno nismo normalni. Ali sve u svoje vrijeme. Doći će i oni jednom s nama u prirodu, na odmor duha, duše i tila!

A do tada, pozdrav!

Dominik Puljić

Plan izleta - pdf

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *