Izlet na Dinaru
Kako smo preživjeli uspon na najviši vrh Hrvatske!
Nakon dugih par mjeseci bez planinarenja, odlučila sam odvažiti se na teži izlet da se ponovo vratim u formu a što je bolje od izleta s mojim društvom Iz Runolista koje se odlučilo popeti na Sinjal, najviši vrh Hrvatske!
Kretanje na put je rano (hvala dragi vodiču) i još pospanih očiju smo se svi sastali iza Lisinskog, ugurali u kombije I aute te krenuli na put. Uz dozu zezanja, malo spavanja i gledanja kroz prozor brzo smo došli do Knina gdje je slijedila uobičajena pauza za kavu/mentalne pripreme za planinarenje.
Nakon kave slijedila je vožnja do naše početne točke hodanja. Početna točka uspona na najviši vrh Hrvatske je u selu Glavaš kod Kijeva. Na početnoj točki je i Planinarska kuća „Glavaš“ u kontejneru pored koje se spremamo i pripremamo: navlače se UV majce, maže se kremom, stavljaju kape i vade štapovi. Zoki vodi vježbanje i polako se zagrijavamo iako se već toliko kuhamo pod suncem i 30 stupnjeva da bi svi radije u frižider nego na stazu.
Ali raspoloženje je veselo i svi smo ushićeni što uskoro krećemo. I start! Polako se formira kolona kojom krećemo premo Sinjalu. Od kontejnera staza vodi do srednjevjekovne utvrde Glavaš pored koje bacamo koju slikicu.
Od utvrde planinarska staza ulazi u visoku makiju, vijuga uz ograde i suhozide iznad Pekasove drage, a potom izlazi na otvoren teren i nastavlja po markiranoj i ugaženoj stazi do izvora. Uz stazu, na kamenoj stijeni je ispisana oznaka „voda“ i strelica koja upućuje na izvor i tu svi punimo svoje boce i odmaramo. Hladna voda nas oživljava i diže energiju za dalje. Ili si bar to svi kažemo :D.
Dalje slijedi vijugava staza po kojoj se polako otvaraju divni pogledi po cijeloj Hrvatskoj. Zastajemo i uživamo u pogledima i povjetarcu koji nas ohrabruje da nastavimo. Dalje do vrha je malo lakše jer ispod sunca nas tjera vjetar i spušta temperaturu pa smo uskoro i na vrhu!
Vrh je označen geodetskim stupom na kojem sada piše „1831 vrh Hrvatske“. Ispod stupa se nalazi upisna kutija. Pored stupa na velikom kamenu stoji „SINJAL 1831“ i ovdje se svi slikamo!
Pogled puca na sve strane i doista je poseban osjećaj stajati na najvišem vrhu Hrvatske.
Silazak dolje je dug i koljena su nam već umorna. Polako se već vide i tragovi sunca koje ćemo osjetiti kad se spustimo na ručak do Glavaša i kasnije u dom gdje spavamo. Neki imaju energije i idu van još malo partijati a nas par odabire tuš i krevet. Hvala svima koji nas nisu budili kad su došli. Malo manje hvala onima ujutro koji ne znaju da u zajedničkoj spavaoni nema mjesta za jutarnje razgovore…
Iduće jutro je plan popeti se na Bat, lijepo brdo do kojeg nisam došla jer je prošli dan došao na naplatu. Vrućina, sunce i umorne noge su natjerale nas nekoliko da pod prvih hladom ostanemo i odmorimo dok su drugi nastavili do vrha.
Ipak kasniji odlazak na izvor Cetine nas je sve ohladio i vratio energiju da se malo potočamo, poslikamo i uguramo u auto za polazak kući. Pet plus za sve koji su se usudili okupati na izvoru jer se meni činilo da je voda -100.
Hvala divnom društvu, hvala vodičima Mariu i Kreši te hvala lijepoj Dinari koja nas je ugostila za vikend 😊
