Hmmm, kako početi osvrt!?
Zapravo, izlet je počeo nekoliko dana ranije s prijavama za čobanac! Prema prijavama, izgleda da danima nismo jeli ništa!!!
Probudila sam se u 6 i 40, moj tata je već bio na nogama i spremao sendviče i čaj. Vani je izgledalo kao da je stvarno zima. Tata i ja smo spremili stvari i krenuli prema mjestu sastanka.
Na zadnji izlet u 2021. godini, Runolist nas je poveo na Svetu Geru, a Žac je odabrao savršenu stazu za uživanje u sunčanoj zimskoj suboti. Okupljanje je bilo ispred Arene, gdje se pojavilo veselo društvo od 30-ak planinara i čak 7 (slovima: sedam) njihovih četveronožnih prijatelja.
Nedjelja. Pljusak. Spremanje. Vožnja do Blaguše. Na odredištu i dalje, naravno, pada kiša. Više se ni ne pitam zašto si to radim jer znam odgovor. Zato što će mi odlazak na planinu i boravak u prirodi donijeti više od ičega drugog.
Koliko je teško prepričati činjenice iz dva dana? Ustali smo se, krenuli, putovali, stigli, raspakirali, uzeli alat i boje i bacili se na posao skoro do mraka. Sutra obrnutim redoslijedom.
Zvuči jednostavno.
Ova četiri dana bila su moj rođendanski poklon samoj sebi. Nisam mogla bolje izabrati, mada je do zadnjega dana moj put bio upitan. Prijavljena više od dva mjeseca unaprijed, ali dva tjedna pod teškom upalom očiju i uha bila sam u nedoumici što učiniti.
Pišem ovaj osvrt skoro dva tjedna nakon izleta. Nadam se da će mi biti oprošteno ako zaboravim detalje poput koliko smo hrastova lužnjaka prošli… Priča počinje ovako…
Bilo je jutro. Bilo je rano jutro. Bilo je rano jutro jedne subote kad se tridesetak hrabrih ljudi uputilo na Medvednicu.
Kako se u svakom selu vječito šuška o najljepšoj djevojci, tako se i kod svakog planinara pojavi želja da posjeti nju – čuvenu, Premužićevu ljepoticu!
Klasično je nedjeljno jutro – mirno, grad spava….