Markacistička sekcija – druga akcija čišćenja staze 30-31.10.2021

Markacisti

Osvrt na drugu akciju čišćenja staza 30/31.10.2021

Koliko je teško prepričati činjenice iz dva dana? Ustali smo se, krenuli, putovali, stigli, raspakirali, uzeli alat i boje i bacili se na posao skoro do mraka. Sutra obrnutim redoslijedom.

Zvuči jednostavno. Ono što je teži zadatak jest prenijeti emociju koja nas je sve zajedno obilježila u ta dva dana. Iskazati tu količinu zadovoljstva, entuzijazma, povezanosti.

Mala grupa ljudi, ovaj put nas devetoro, kojima je planinarenje u krvi, a Velebit divan san. Samo dvoje od nas su markacisti, a u nama ostalima želja da to postanemo. Zašto? Zato što je planinarima markacija više od crveno-bijelog kruga. Znak kojeg ponekad hodajući u velikoj grupi previdimo, tek ovlaš primijetimo ili najčešće nesvjesno uklopimo u fotografiju kao lijepi motiv.

Pa ipak, negdje u podsvijesti ne zaboravljamo da je markacija sigurnost.

Njena važnost danas je nekako umanjena, sve više se oslanjamo na mobitele i gps tragove. Zaboravljamo pri tom da/ dok god gledamo u mobitel, ne primjećujemo šumu, propuštamo detalje, prebacujemo fokus s prirode na ekran, unosimo u izlet upravo onu komponentu svakodnevnog užurbanog života i ovisnosti o tehnologiji, od koje odlaskom u planinu želimo pobjeći.

Neodržavane staze bez kvalitetnih markacija napuštaju se, prepuštaju zaboravu, neki stari putevi nestaju, a prekrasnim krajolicima nema se tko diviti. Čak i iskusni planinari često ih zaobilaze. Zato je još veće zadovoljstvo bilo znati da će krčenjem puta i obnovom markacija ljepote „naših“ staza ponovno otkrivati ljubitelji planina.

Ponešto dugotrajno putovanje do Velikog Rujna i drndava makadamska cesta nisu umanjili naš entuzijazam. Jedva smo čekali zgrabiti alat i boje i započeti s radom. Staza 503 od Velikog Rujna prema Čavićima  započela je blago, pitomo, vodila nezahtjevnim terenom, kojim je bilo ugodno kročiti. Prvo kroz šumu, a zatim preko livada koje su vodile do Aptovačke kose.  Markiranje staze je potpuno drugačiji vid planinarenja, napreduje se sporo, markacije se iscrtavaju pažljivo, nekad na mjestima gdje su stare izblijedile, a nekad na novom mjestu na kojem će biti uočljivije. Proučavajući krajolik, uživajući u svim njegovim .dijelovima, gledajući svaki kameni, svako drvo oko sebe, upoznavali smo stazu .na način kako samo planinarenjem ipak ne bi. Iako smo bili fokusirani na rad, uživali smo u prirodi, dok su pogled privlačili najbliži nam vrhovi, Bojin kuk i Zvirjak, uokvirujući slike pred nama. Ritam rada određivali su naši licencirani markacisti, Žac i Goga, učeći pritom nas ostale na što paziti kod utvrđivanja smjera, kako osloboditi stazu od prepreka i kako crtati markacije, da bi netko u budućnosti sa sigurnošću prošao tim putem. Vrijeme je brzo prolazilo, nesvjesni broja iscrtanih markacija i prijeđenih kilometara shvatili smo da se spušta mrak. Zalazak sunca i pogled prema moru ostavili smo iza leđa i požurili natrag prema smještaju.  Zadovoljstvo obavljenim poslom obilježilo je ostatak večer i ispratilo nas u san.

Sljedeće jutro donijelo je još veću nestrpljivost. Staza nam se već duboko urezala u svijest, ali smo sa zadovoljstvom pratili svježe markacije. Osim nas nikog nije bilo, tek znatiželjne krave i konji kojima, na trenutke, i nismo izgledali kao poželjni gosti, možda zato što nismo imali hrane za njih. Požurili smo na mjesto gdje smo dan prije stali i s užitkom nastavili rad. Na kraju Aptovačke kose, na prirodnom vidikovcu, pred nama se pružao predivan pogled i donio nam istu misao: jedva čekamo da i drugi prođu stazom i vide taj prekrasan prizor!

Na tom mjestu staza kreće strmije prema moru, teren je zahtjevniji i kretanje opreznije. Trebalo je još više truda posvetiti raščišćavanju i markiranju, ali to nikom nije predstavljalo problem, nastojali smo napraviti što više jer je zbog udaljenosti lokacije trebalo i ranije krenuti natrag. Šuma oslikana bojama jeseni bila je naš zadnji segment, nakon više od 4 kilometra staze odrađene u ta dva dana. Ostatak puta prema moru ostat će za neku drugu akciju. Zadovoljstvo i pozitivan umor stapali su se u jedno dok smo užurbanim korakom kretali ususret sumraku i povratku za Zagreb. Još jednom vožnja drndavim makadamom, uz prekrasne prizore mora i zalaska sunca, razgledanje fascinantnih mirila, nenadani veliki kvar na jednom od automobila, koji je neočekivano oduljio naš boravak do dolaska rent-a-cara. Povratak u noćnim satima. Iscrpljeni. Zadovoljni. Ispunjeni.

Sa željom da se što prije vratimo Velebitu. S crveno bijelim oznakama u mislima. I rujnom u srcu.

Dantea

Komentar o “Markacistička sekcija – druga akcija čišćenja staze 30-31.10.2021

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *