Osvrt na izlet.
Grohot 28. 11. 2021.
Nedjelja. Pljusak. Spremanje. Vožnja do Blaguše. Na odredištu i dalje, naravno, pada kiša. Više se ni ne pitam zašto si to radim jer znam odgovor. Zato što će mi odlazak na planinu i boravak u prirodi donijeti više od ičega drugog.
Iako je odustalo više od 10ak ljudi, nas 25 „hrabrih“ krenulo je laganim poljskim putem kroz šumu prema Grohotu. Kiša se konačno smirila i samo je povremeno lagano sipilo. Meni je u tako tmurnom danu fora vidjeti šarenilo kabanica i pokrivala za ruksake. Staza je bila zaista lagana, prolazili smo prvo kratko kroz naselje pa vinograde i vidjeli par lijepih kućica, ali i velikih prekrasnih pasa vezanih u malim boksevima. Na putu usred „ničeg“ naišli smo na autobusnu stanicu „busa koji nikad ne kasni“ s planom vožnje ali nismo uspjeli otkriti da li tuda zaista prolazi bus. Ako tko zna, neka javi.
Ne znam što bih još mogla napisati o stazi osim da je prilično jednostavna, dosta blatnjava što je i bilo za očekivati jer je jesen i kiše padaju te da je okružena divnom šumom. Happy sam što sam išla jer nisam bila na istočnom dijelu Medvednice i nekako me više podsjeća na recimo Papuk nego na zapadni dio naše planine. Uglavnom, stigli smo do pl. doma Grohot, svi smo nešto pojeli, popili i napravili dužu pauzu. Neki su ju iskoristili i za fotkanje na Zetoru – moj Neno i njegov Marko, ofc. Baš su bili kul traktoristi! Nadam se da će se fotka naći u albumu da se i vi možete nasmijati.
Na vrhu se nalazi 14 metarna visoka razgledna piramida na koju sam se popela s Ivanom i Ljiljanom. Pružaju se lijepi vidici na gotovo cijeli masiv Medvednice, Hrvatsko Zagorje i Posavinu ali mi smo većinom vidjele – maglu. Iza razgledne piramide u kamenu je izgrađena crkva na otvorenom pokraj koje smo se kasnije svi zajedno slikali.
Joj, da, zaboravih spomenuti Kana – divnog crnog psa od planinara kojem ne znam ime. Bitno da ja upamtim kako se zovu životinje. Btw. Kan zna razne trikove i jako je poslušan; čak preposlušan. Poludi, Kan, tu i tam´! ☺
Fala vodiču Ferdi na nedjeljnoj šetnji kroz šumu i što je izlet bio dovoljno kratak da napravim još 100 stvari. Dakle, ručak i kava s dečkom. Naravno, pogledali smo i reprizu Plodova zemlje. Tko je bio, zna o čemu pričam 😉
Erna Ž.
