Osvrt na zamjenski izlet

BOHINJSKO JEZERO I KORITA MOSTNICE (SLO) dana 13.6.2026. je otkazan zbog loše prognoze.

Zamjenski izlet

Medvjeđak i Plitvička jezera, 13.6.2026.

Ima bolji i ima gorih tjedana u životu, ovaj put je bio ovaj potonji, barem meni, tako kada je stigao poziv za izlet u subotu, nisam pretjerano razmišljala i prijavila se. I dok su svi zamišljali da su ipak na izletu koji se trebao odviti u Sloveniji pa je odgođen zbog vremena, ja sam guštala, jer nisam bila u Zagrebu!

Standard Runolista, a posebno nekih vodiča, kretanje u zoru. Barem više nije potpuni mrak u ta nepoželjna vremena vikendom. Svi smo stigli na vrijeme, osim busa. Čekajući Godota, shvatila sam da mi je ovo prvi izlet nakon završene OPŠ prije koji tjedan, da su oko mene neki novi ljudi (osim dvoje kolega iz generacije) i da možda postoje neka nova, blaža pravila… Možda.

Smjestili smo se u bus, svatko je na svoj način odlučio provesti sljedeća dva ipo sata do destinacije, ja sam po običaju izvadila knjigu, to je za mene postao neki klasik putovanja busom.

Stigli smo na Plitvice ranije od planiranog pa su se naši vodiči potrudili da kava poteče našim tijelom i da dobijemo onaj prvi kick energije. Tako razbuđeni, krenuli smo. Iskreno, osim Plitvica, nisam ni znala da pored postoje ti mali vrhovi okruženi baš nekim mirom. Tako blizu, a tako daleko od buke turista koji pristaju na gužve kako bi vidjeli jedinstvena jezera, ne samo Lijepe naše, nego i svijeta. Podsjetila me šuma na Papuk, možda zbog terena, možda zbog šume koja te baš obavije i uvuče u sebe. Barem sam ja imala taj osjećajJ  Razgovori, šale i pošalice su odzvanjali, dok smo se penjali na prvi, kako ćemo saznati, vrh. Osvojili smo taj dan nekoliko vrhova, taman visokih da nisu više brda, i Plitvice!

Naš cilj za prvu dužu pauzu bio je Medvjeđak Oštri, sunce je pičilo na tom malenom vrhu, a mi žigomani smo se poredali kako bi novom tintom ispunili stranice planinarskih knjižica. Uslijedila je duža pauza, hrana, voda (i ostalo). Nastavili smo put do jezera, čini mi se da ga je Živko malo produžio, ali opet smo stigli ranije od planiranog pa je uslijedila pauza – sunčanje i kava.

Nakon toga, krenuli smo u obilazak jezera. Neki nisu bili nikada, neki su bili nedavno, u svakom slučaju Plitvice izazovu poštovanje, želju da uhvatiš svaki kadar nestvarne plave boje, u kojoj se zrcali zelena pozadina. Kao da je netko kistovima potezao linije. Zadnji kadrovi bili su kod najvišeg vodopada u Hrvatskoj. Krenuli smo prema busu, znojni, umornih stopala, ne mogu reći za druge, ali moja želja za subotu se ispunila i bilo je baš dobroJ  Za kraj, pjesme raznih okupljenih generacija odzvanjale su busom cijelim putem natrag. Do drugog izleta!

Zrinka V.