Osvrt na izlet.
ŽUMBERAČKO GORJE, SUBOTA 18.12.2021. SEKULIĆ – SVETA GERA – SEKULIĆ
Na zadnji izlet u 2021. godini, Runolist nas je poveo na Svetu Geru, a Žac je odabrao savršenu stazu za uživanje u sunčanoj zimskoj suboti. Okupljanje je bilo ispred Arene, gdje se pojavilo veselo društvo od 30-ak planinara i čak 7 (slovima: sedam) njihovih četveronožnih prijatelja. Nakon kratkih uputa našeg vodiča, krenuli smo prema svetoj Geri, starom cestom kod koje me iznenadilo što je napokon obnovljena. Stali smo na parkiralištu prije skretanja za Krašić kako bi se ponovno okupili, a i popili brzinsku kavicu, te nastavili prema planinarskoj kući „Boris Farkaš“.
U ovom dijelu puta, moja navigacija je odlučila da neće slijediti Žaca, pa nas je odvela na put koji je više sličio vožnji rollercoasterom, nego nekom cestom. No, nema veze, bitno je na vrijeme stići na odredište, a do kuće smo na kraju stigle prve. Planinarsku kuću „Boris Farkaš“ nedavno su obnovili članovi PSD Trešnjevka, dragi i veseli ljudi koji su nas dočekali s toplim čajem i kuhanim vinom i već iz jutra započeli s pripremama za popodnevni roštilj. Ipak se tu radi o planinarima, mi obično ponesemo hrane bar za dva dana, za svaki slučaj.
Staza Sekulići – Sv.Gera – Sekulići, bila je idealna za uživanje u prekrasnoj nedjelji. Pardon, suboti. Nikako se naviknuti jer sam do petka bila uvjerena kako je izlet u nedjelju. Iz sela Sekulići, skrenuli smo u šumu i lagano se uspinjali prema vrhu. Na zadnjoj dionici dočekao nas je solidno duboki snježni pokrivač, tako da smo do vrha morali malo „prtiti“ snijeg što je izvrsno za zagrijavanje mišića i trošenje kalorija. Na vrhu nas je dočekao bistar pogled, a vidjelo se sve do najviših slovenskih vrhova na jednu stranu i Kleka na drugu.
Oblaci koji su zapeli u nizini, davali su dojam kao da gledamo valovito more iz kojeg brežuljci izviru kao otoci. Nakon što smo opalili nekoliko slikica s pogledom u pozadini i razgledali kapelice, skupili smo se za tradicionalnu „zajedničku sa zastavom“ nakon čega smo krenuli natrag prema planinarskoj kući. Imala sam dojam da smo se vrlo brzo spustili, ali tako je to na Runolistovim izletima. Vrijeme leti kad si u dobrom društvu. I kad si gladan.
Kad smo stigli natrag do planinarske kuće, roštilj je skoro bio gotov, bilo je taman dovoljno vremena za presvlačenje i licitaciju Marinog kruha. Novac prikupljen licitacijom, darovali smo domaćinima za pomoć pri obnovi planinarske kuće. Sve u svemu, izlet je bio kao bombon i veliko hvala Žacu i pomoćnim vodičima. Za kraj mogu samo reći da Sv. Gera ima potencijala da postane tradicionalni „zadnji izlet u godini“.
Adriana
