Osvrt na izlet.

RUDE – OŠTRC – POLJANICE – PLJEŠIVICA – KOTARI – RUDE 12.12.2021.

Probudila sam se u 6 i 40, moj tata je već bio na nogama i spremao sendviče i čaj. Vani je izgledalo kao da je stvarno zima. Tata i ja smo spremili stvari i krenuli prema mjestu sastanka. Tamo su nas već čekali vodiči. Ubrzo smo krenuli prema Rudama, no prije smo morali pokupiti Jasminu i Tomislava. Kada smo došli do Ruda spakirali smo se ispod crkve ,spremili smo se  krenuli strmo uzbrdo .Iskreno početak mi je uvijek najteži, i brzo mi je postalo vruće pa smo više puta morali stati da se oblačimo i svlačimo.

Znala sam da će biti snijega ali me iskreno malo iznenadilo koliko je bilo snijega. Uspon je bio strm ,ali što smo se više penjali to, je pogled bio ljepši. Ubrzo smo došli do Željezničara i sjetila sam se da sam tu već bila. Mogli smo se popeti do vrha ali nisam jer sam se već popela i uzela žig. Napravila sam snjegovića, nazvala sam ga Olaf. Jedan vodič i ja smo žicali mrkvu iz kantine pa je Olaf imao pravu mrkvu za nos.

Prije nego smo krenuli zeznula sam tatu tako što sam otisnula u snijeg oblik sličan medvjeđim šapama. Polako smo krenuli prema Poljanjanicama. Tamo je bilo leda i bilo je užasno sklisko pa sam obukla dereze. Jako su mi pomogle i bilo je lakše hodati. Ubrzo smo došli do Poljanca gdje smo napravili pauzu za ručak. Nakon ručka smo krenuli prema selu iz kojeg bi krenuli na Plešivicu.

Uspon je opet bio strm ali sam nekako uspjela uz pomoć čarobnog kolačića kojeg mi je tata dao. Moram priznati da sam odmah trebala na WC.

Dugo smo se penjali i nakon nekog vremena smo došli do velikog zelenog tornja tamo smo napravili pauzu. Zatim je krenulo spuštanje dolje. Opet sam obula dereze i shvatila sam da mi snijeg jako zapinje za dereze. Dosta smo se DUUUUUGOOO spuštali i došli smo do sela gdje smo ostavili aute jedan pas otpratio nas je ostatak puta. Došli smo do auta i polako krenuli do Samobora na kremšnite pa doma.

Cjelokupni put mi je bio lijep i zabavan.

Lea S.