POŽEŠKA GORA: Zakorenje – Kapavac – Baćindol 11. 12. 2021.

Požeška gora

Osvrt u izlet.

POŽEŠKA GORA: Zakorenje – Kapavac – Baćindol 11. 12. 2021.

Hmmm, kako početi osvrt!?

Zapravo, izlet je počeo nekoliko dana ranije s prijavama za čobanac! Prema prijavama, izgleda da danima nismo jeli ništa!!!

E, da, kako se približavala subota tako je i prognoza bivala sve šarolikija. Malo će biti kiša, pa drugi dan da će biti snijega. Pa da neće biti ništa od toga ili sve od toga!!! Meni je u glavi bio samo čobanac i ona od TBF-a „Ništa mi neće ovi dan pokvarit“. I onda šok!!! Pitanje Dantee na grupi da se, možda, izlet prebaci na nedjelju!? Halooo, ja ne mogu u nedjelju!!! A moj čobanac!? Nakon nekoliko poruka, odluka je pala! Ide se prema planu! Uf, ovo je bilo blizu! Nemojte to više raditi mome nježnome srcu!

I konačno, subota! Okupljanje rano ujutro i, začudo, nitko ne izgleda previše pospano. Doduše nema ni prevelike priče. Ipak je malo rano, a i glasnice još nisu na radnoj temperaturi. Pozdravljanje poznatih i upoznavanje onih koje ne poznajem. Sjedam u bus na zadnje sjedište kako bih imao bolji pregled situacije. Konačno, pokret! Glavna (Dantea, glavna vodičica, zvat ću je „Glavna“ jer mi je lakše napisati glavna nego svaki puta provjeravati jesam li točno napisao vodičica) je dala znak za pokret.

Do odmora na autoputu, u autobusu i nije bilo baš nešto puno priče ali nakon stampeda na kavu taj je čarobni napitak dosta promijenio na stvari. Ubrzo nakon toga stižemo na odredište, naselje Zakorenje, planinarska kuća Bajin kijer. Iskrcavanje, priprema opreme, razgledavanje planinarske kuće i skulptura oko kuće. VELIKO hvala domaćinu na toplom dočeku. Hvala mu i na „gorivu“ za naše „motore“.

Ova idila nije trajala dugo jer je Glavna naredila pokret. Destinacija, Požeška gora ili, kako je još zovu Babja gora! Zašto Babja gora nisam uspio saznati ali cijelo vrijeme hoda nisam vidio ni jednu babu! Tako da to ostaje i dalje enigma. Vrijeme sasvim solidno, nije prehladno, nema kiše (pesimističnim najavama usprkos). Krećemo put najvišeg vrha imenom Kapavac (618m n/v). Uz dosta smijeha, zdravog podbadanja, proklizavanja i pokojeg pada. Jedno od glavnih pitanja je bilo kako sam se u prvih pola sata uspio usvinjiti do koljena dok su mnogi drugi izgledali kao da su sad izašli iz vešeraja!? Druga enigma tog dana!!

Dolazak na Kapavac i prva duža pauza za nešto staviti pod zub, popiti nešto i odmoriti se. Ova riječ „duža“ za naše goniče, pardon, vodiče je vrlo relativan pojam! U međuvremenu je počelo lagano sniježiti pa je sve postalo još malo veselije. Usprkos sumaglici, hodanje kroz krajolik zaogrnut injem i snijegom ipak je idiličan.

Vrlo brzo slijedi nastavak. (Toliko o dužoj pauzi) Odredište kula Gračanica. Okrijepljeni kojekakvim delicijama, veselo krećemo dalje. Kako počinjemo spuštanje tako se i snijeg pretvara u kišicu. Ništa strašno ni jako. Ne trebam kabanicu ni zaštitu za ruksak. Je, da! Kako da ne! Kišica je uporna a ja tvrdoglav. Kišica je pobijedila!! Ipak se oblače kabanice i stavljaju zaštite na ruksake, kako je kome više milo. Pred nama se pojavljuje kula Gračanica. Opet ona famozna „duža“ pauza.

E, da, zaboravih reći da smo se cijelo vrijeme fotkali. A najzanimljivije je bilo fotkanje kod „ljubavne markacije“.  Koliko sam imao prilike vidjeti, nekima su zaiskrile oči i pojavio se onaj blaženi osmijeh. Što je baš lijepo za vidjeti.

Glavna naređuje pokret prema Baćin Dolu, cilju našeg izleta. Nakon nešto strmijeg silaska, uglavnom slijedi lagana šetnja do crkve i našeg autobusa. Raspremanje, presvlačenje, pospremanje i ukrcavanje. Kratka vožnja do Rešetara i pansiona AS.

I konačno ČOBANAC.

Mislim da osoblje nije trebalo prati tanjure i zdjele iza nas.

Put prema kući uz razgovor šale i pošalice brzo je prošao. Još jednom lijepom izletu je kraj. Hvala svima koji su sudjelovali na predivnom društvu. Hvala Glavnoj i pomoćnim vodičima na odlično odrađenom izletu.

Antun

PDF s planom izleta

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *