Na dobrom sam putu da mi pisanje osvrta na društvene izlete postane tradicija. Ovaj je put, doduše, bilo teško odbiti jer su me zamolili da osvrt napišem – rukom.
Jednog lijepog dana, mala planinarska škola Runolistići krenula je u obilazak Papuka i naravno da se svi zajedno zabavimo.
Euforija koja me držala nakon izleta, bome je potrajala dulje nego što sam očekivala. Izlet je ispunio sva moja očekivanja i puno više od toga.
Zapis iz dnevnika jedne Tice Vlastavice… iliti Tica na Rujnu!
Pisanje osvrta je čast, a meni na neki način i strast jer mi kopkanje po ladicama sjećanja pomaže da ponovno proživim, stvorim vlastitu retrospektivu jednog događaja i na taj način učvrstim iskustvo, osjećaj i sliku.
Nakon spektakularnog Papuka vodiči pred školarce stavljaju novi izazov – “Staza kamenih stupi”. Iako smo u svakodnevnici u pravilu grintavi kad smo budni u 6 ujutro,
Krenuli smo u magli ,a gore nas je dočekalo sunce.Vježbali smo kako se penjati.Krenuli smo se penjati.Bilo mi je teško na jednom dijelu i onda me bilo strah da ne padnem.
Odluka da se prijavim na Highlander Velebit pala je prilično nepromišljeno s moje strane, nakon predavanja koje su organizatori održali u prostorijama HPD Runolist.
Kako je ovo bio moj prvi izlet ujedno i prvo članstvo u nekom planinarskom društvu, bilo je i previše pitanja koja su mi se vrzmala u glavi.
ANEGDOTE IZ PAPUKA
Jednostavnije rečeno, uputili smo se na najvišu planinu hrvatskog zagorja – Ivanščicu.
Dobra volja, vlastiti alat i šator te osobna planinarska oprema je sve što je bilo potrebno za Prvi markacistički kamp u Ljubotiću u organizaciji PD Paklenica.
Bio je to drugi izlet planinarske škole Runolistići. Krenuli smo rano ujutro iz Zagreba. Vožnja autobusom bila je vesela i ugodna.
Usprkos silnom trudu i predanosti organizatorice i vođe puta Alex, tmurno, kišno i pomalo neobećavajuće subotnje jutro nije ulijevalo previše nade u ugodno provođenje planiranog izleta po puno puta proživljenim i prepričanim obroncima Učke.