Na dobrom sam putu da mi pisanje osvrta na društvene izlete postane tradicija. Ovaj je put, doduše, bilo teško odbiti jer su me zamolili da osvrt napišem – rukom.
Jednog lijepog dana, mala planinarska škola Runolistići krenula je u obilazak Papuka i naravno da se svi zajedno zabavimo.
Euforija koja me držala nakon izleta, bome je potrajala dulje nego što sam očekivala. Izlet je ispunio sva moja očekivanja i puno više od toga.
Jedini razlog koji mi pada na um kao izgovor je činjenica da je ovo zadnji zadatak koji me veže uz 11. OPŠ. Mislim da sam zbog toga pisanje osvrta odgađao. Iskreno, ja bih da OPŠ još traje.
Zapis iz dnevnika jedne Tice Vlastavice… iliti Tica na Rujnu!
Pisanje osvrta je čast, a meni na neki način i strast jer mi kopkanje po ladicama sjećanja pomaže da ponovno proživim, stvorim vlastitu retrospektivu jednog događaja i na taj način učvrstim iskustvo, osjećaj i sliku.
Nakon spektakularnog Papuka vodiči pred školarce stavljaju novi izazov – “Staza kamenih stupi”. Iako smo u svakodnevnici u pravilu grintavi kad smo budni u 6 ujutro,
Izlet na Velebit…. dan prije opće veselje – Premužićeva staza, meni jedna od najljepših staza. Dan polaska, buđenje u 5h i vani mrak, ja neraspoložena (kao i svako drugo jutro) i sve me vuče na to da ostanem u krevetu.
Krenuli smo u magli ,a gore nas je dočekalo sunce.Vježbali smo kako se penjati.Krenuli smo se penjati.Bilo mi je teško na jednom dijelu i onda me bilo strah da ne padnem.
Odluka da se prijavim na Highlander Velebit pala je prilično nepromišljeno s moje strane, nakon predavanja koje su organizatori održali u prostorijama HPD Runolist.
Kako je ovo bio moj prvi izlet ujedno i prvo članstvo u nekom planinarskom društvu, bilo je i previše pitanja koja su mi se vrzmala u glavi.
ANEGDOTE IZ PAPUKA
Jednostavnije rečeno, uputili smo se na najvišu planinu hrvatskog zagorja – Ivanščicu.
Dobra volja, vlastiti alat i šator te osobna planinarska oprema je sve što je bilo potrebno za Prvi markacistički kamp u Ljubotiću u organizaciji PD Paklenica.
Bio je to drugi izlet planinarske škole Runolistići. Krenuli smo rano ujutro iz Zagreba. Vožnja autobusom bila je vesela i ugodna.
Usprkos silnom trudu i predanosti organizatorice i vođe puta Alex, tmurno, kišno i pomalo neobećavajuće subotnje jutro nije ulijevalo previše nade u ugodno provođenje planiranog izleta po puno puta proživljenim i prepričanim obroncima Učke.