Osvrt na sedmi izlet Opš 11G.

Premužićeva staza od  PK Alan do PD Zavižan 16.10.2022.

Izlet na Velebit…. dan prije opće veselje – Premužićeva staza, meni jedna od najljepših staza. Dan polaska, buđenje u 5h i vani mrak, ja neraspoložena (kao i svako drugo jutro) i sve me vuče na to da ostanem u krevetu. Ali ustajem, jedva, i oblačim se. Sjedam u auto i krećem prema Lisinskom na mjesto okupljanja. Na satu je 6h i autobus kreće. Stavljam kapu preko očiju i mislim si “ako ubijem oko još koji satak, možda mi bude bolje”.
Negdje u međuvremenu, u sred puta, stali smo na kavu koju sam ja djelomično prespavala.

Do Alana je duži put, ali spavačima poput mene ne smeta niti malo. I tako, nakon duže vožnje napokon stižemo do Alana. Preuzimamo svoje karte za ulazak u NP, oblačimo se i krećemo. Vrijeme je nekako sumorno i maglovito ali 12G hrabro korača Premužićevom stazom. Pauze za slikanje ovaj puta nismo uzimali jer kao što možete pretpostaviti, pogleda zbog magle nije ni bilo.
Prva stanica – Rosijeva koliba. Otvaraju se posude i odmotavaju sendviči, našoj sreći nema kraja.  Napokon se i magla podigla i otkrila nam prelijepe vidike koji krase Premužićevu stazu.

Nakon odmora i naravno grupnog slikanja, krećemo dalje. Sljedeća i završna postaja – planinarski dom Zavižan.
Prati nas predivan sunčan, iako malo vjetrovit, dan. Idealan za laganu šetnju i slikanje. Doduše, slikanja je bilo ali od lagane šetnje ni L. Dobrim tempom prešli i tu zadnju, preeedivnu relaciju. Ugledali smo Planinarski dom na vrhu zadnjeg uspona i jedino što nam je bilo na pameti u tom trenutku je “uh, hladna pivica čeka”. Iako vidno umorni, krenula je utrka tko će prije do Planinarskog doma (čitaj šanka).

Popili smo pivice i dobro se odmorili uz predivan pogled i polagano krenuli prema busu. Umorni i sretni spremili smo stvari, istegnuti mišiće da izbjegnemo upale i put Zagreba. 

P.S. pivica na kraju izleta, pred sam polazak i nije baš dobra opcija. Biti ćemo pametniji drugi puta. 

Lorena Draženović, mag.cin., kineziterapeut