Osvrt na peti izlet Opš 11G Hpd Runolist

Papuk 8. – 9. 10.2022.

ANEGDOTE IZ PAPUKA

• DAN PRVI

Pozdrav svima!

Jako je teško birati riječi za opis izleta 11. generacije OPŠ HPD-a Runolist na kojem smo otkrivali Park prirode Papuk, posebno zato što u tom broju 11 nalazim simboliku jer sam ne tako davno bio pripadnik 11. naraštaja dragovoljnih ročnika oružanih snaga RH.

Emocije su nadirale, navedena brojka podsjetila me na lijepe uspomene koje sam doživio kao ročnik služeći u Hrvatskoj vojsci. Slično je bilo i prilikom dvodnevnog izleta – kao član 11. Generacije Runolista ne samo da sam se oduševio, nego sam doživio i otkrio planinu i slapove Slavonije koji očaravaju.

Za dolazak je bila potrebna samo dobra volja i želja, jer prostor Papuka je pitom i ugostit će vas i bez posebne opreme i vještina. Slavonija me iznova fascinirala, u svojim iznenađenjima uvijek je, prvo i prije svega, dobar domaćin.

Voditelj puta Zoran Filipović bio je izvrstan, kao i njegovi pomoćnici Damir, Ferdo, Silvestar i Igor.

Nakon analiziranja plana izleta kojeg smo dobili i zakazivanja termina, bilo je bitno ne kasniti kako ne bi poremetili planirane aktivnosti. Naravno, trebali smo imati osobne dokumente, izmiriti obveze i odabrati jelovnik za dva dana.

Kako je i planirano, izlet je krenuo 8. listopada u 6.30 iz Zagreba. Autoputom prema Slavoniji trebalo nam je dva i pol sata. Tijekom puta napravili smo kratku stanku u Požegi. Prolazeći pored vojarne u Požegi vratila su se sjećanja na 2013. godinu, kada sam na istom mjestu služio vojni rok. Emocije su nadirale, vrtio se film u glavi: prisega, roditelji, kolege, bacanje kapa, uvježbavanje, učenje, stradanja, lijepi trenuci…

Nije film ni završio, a već smo stigli pred ulaz u Park prirode Papuk. Oko 9.30 došli smo u Gruj i Bukvu, gdje se brzinski presvlačimo te malo razgibavamo. Eto, mene je kao dopala čast da održim malo tjelovježbe za ekipu, vjerojatno je netko pomislio da kao električar znam najbolje pokrete za zagrijavanje, očito je moj zanat zamijenio s DIF-ovcima. Naravno, malo se zezam…

Nakon zagrijavanja krećemo na prvu rutu, prema vrhu Lapjak preko Veličkog starog grada i Tauberovih stijena.

Naši pogledi su sezali na vrhove Papuka, na gotovo tisuću metara nadmorske visine. Ovo geološki najraznolikije područje Hrvatske prvi je i jedini geopark u Hrvatskoj. Njegovi slojevi otkrivaju povijest koja je u potpunosti mijenjala lica prostora – od Panonskog mora do raskoši stabala stoljetne bukve. Promijenjeno lice u svojim dubinama ipak priča sva proživljena iskustva prostora, spremno ih dijeleći sa znatiželjnicima! Nakon dolaska na vrh Lapjak slijedi kraća pauza nakon koje nastavljamo prema vrhu Nevoljaš i PK Jezerce gdje smo napravili malo dužu pauzu za ručak. Ljudi su međusobno dijelili hranu, vladalo je pozitivno ozračje, već smo se pomalo upoznali i zbližili. Počela su se rađati prijateljstva. Nakon čašice razgovora krećemo dalje prema domu Jankovac.

Naime, iz Parka prirode Papuk ne odlazi se bez posjeta Park šumi Jankovac. I prije nego što je Papuk proglašen Parkom prirode, Jankovac je bio zaštićen prirodni rezervat – park-šuma. Ime je dobio po Josipu Jankoviću, pripadniku slavonske vlastelinske obitelji Janković. Skladna prirodna cjelina sastoji se od doline, obronaka obraslih šumom, potoka, umjetnih jezera koje je napravio Josip pl. Janković. Na kraju doline je 35 metara visok slap Skakavac.

Uživali smo u svemu navedenom, ali smo se prije slapa drvenim skalama popeli do špilje Šišmiš u koju smo ušli s lampama. Ondje nismo pronašli niti jednog šišmiša, ali smo shvatili kako smo mi bili ti šišmiši koji su ulazili u špilju. Zanimljivo je kako se radi o špilji koju je gore spomenuti Janković uredio za svoju grobnicu. Želja mu je ispunjena i 1861. godine tamo je i pokopan.

Baš kada smo se ponadali kako je to kraj prvog dana izleta, naš voditelj puta Zoran nas je sve iznenadio i odveo spomenuti slap Skakavac. Bio je to melem za oči. Nakon iscrpljujućeg, ali vrlo zanimljivog dana vraćamo se u PD Jankovac. Ponovno smo se istezali, znate već kako, sve se radilo na istoimenoj livadi Jankovac, nakon čega je uslijedio razmještaj po sobama. Taman kada smo se ponadali, glavni vodič Zoran nas je podijelio, posebno muške, a posebno žene. Srećom to nije dovelo do raskola prijateljstva 🙂

Muškarci su dobili poseban tretman (kamp kuća). Nas osmorica, fascinirani i oduševljeni već na prvi pogled. Šank s lijeve strane, veliki prostor za zabavu u prizemlju. Na katu su sobe. Imali smo mali problem s bubamarama kad smo ušli u sobu. Brzo i bez panike smo ih sanirali (sve smo ih usisali). Sve što se dogodi  u muškom kampu ostaje u muškom kampu. Solidarnost, povjerenje, dobrota, poštivanje, uživanje u prirodi, svi imamo isti cilj. Nakon sanacije i higijene tijela uslijedila je večera koja je dobila čistu desetku. Zbilja je hrana bila perfektna.

Nakon večere slušali smo zanimljivo predavanje OPŠ, tema je bila „Planinarska organizacija“, a predavanje je održao Ferdo dok je o „Preživljavanju u prirodi“ govorio Zoran. Atmosfera je bila opuštena, predavanja smo slušali ispijajući gemišt.

Jednom prigodom, tijekom predavanja Zoran nam postavlja pitanje: „Što vam najviše uzima energije?“ (misleći pritom na boravak u prirodi)

Dado kao iz topa odgovara: „Predavanja“. Uslijedio tako sladak smijeh koji je potrajao uz zdravicu i druženje koje se preselilo u muški kamp i potrajalo do kasno u noć.

A kako nam je bilo na zabavi? Pa, znate kako kažu – sve što se dogodi na Papuku, ostaje na Papuku 😉

• DAN DRUGI

Nedjelja. Nakon što je buđenje ranim jutrom uspješno odgođeno i dok su jedni koristili navedenu blagodat, drugi su proživljavali prvu borbu toga dana – kako doći do one prve i najvažnije jutarnje kave kada šank ne radi? Srećom pa smo dan prije slušali predavanje o preživljavanju ni ne sluteći koliko je to zapravo smišljeno bilo.

Nakon doručka, sada se već po (zdravoj) navici zagrijavamo i krećemo u osvajanje Češljakovačkog visa, zadnjeg u nizu istočnih vrhova Papuka nakon kojeg počinje Krndija. Staza kreće laganim usponom, taman da se razbudimo do kraja. Okruženi šumom u svim nijansama jeseni i maglom koja daje dozu mističnosti, koračamo u svoju drugu borbu toga dana. Porušene grane na planinarskoj stazi daju nam zadatak da se igramo slaloma, ali kako je Ivo rekao – Papuk je pitom i to se čini kao savršen opis. Bez ikakvog otpora pustio nas je da nađemo svoj put.

Široka i ugodna šumska staza lagano nas je dovela do samog vrha, a stacionirali smo se kod razgledne piramide gdje nas je dočekalo i sunce koje se sramežljivo probijalo kroz krošnje. Pauzu nam je činio red hrane i red čvorova, a kad je došao red polaska, naš veliki vođa najavljuje iznenađenje. I to kakvo. Kreće treća borba i to poprilično nepoštena jer dijelimo se u tri grupe sa zadatkom izrade bivka. Kažem nepoštena jer su treću grupu predvodila dva građevinca i mislim da je svima jasno da nismo imali prevelike šanse. Ali lekcija je naučena i s nadom da nam bivak u stvarnom životu neće trebati krećemo prema Jankovcu.

Spust prolazi bez većih napora i laganim tempom stižemo na ručak. Nakon ručka i kratkog odmora, krećemo put Zagreba. Ulaskom u autobus, paklene naranče postale su sve samo ne paklene i sve do jedne utonule u san sve do dolaska kući.

Papuk nam je bio divan domaćin – otkrio nam je da Slavonija ipak nije samo ravna, počastio nas je suncem, pokazao jesen u najboljem izdanju, razmazio lakim šumskim stazama i dobro nahranio, a čini mi se da je sita bila i duša.

Ne kaže se uzalud da se planine i vrhovi ne osvajaju već suprotno – oni uvijek nečim osvoje nas, a nakon ovog vikenda sasvim je jasno zašto se grof Janković upravo u Papuk zaljubio. 

Ivo i Tamara