Svu lipotu svita stavija san tu – Izlet Kanjon Krupe 18.8.2019.
„Svu lipotu svita stavija san tu…“ stih je koji dostojno opisuje ljepote krajolika koji smo posjetili. Avanturu po predivnom kršu i kanjonima Krupe i Zrmanje započeli smo iz mjesta Ravni Golubići u 9 sati ujutro. Nakon 15-ak minuta šetnje od početne točke dolazimo na obronke kanjona odakle se počinje nazirati smaragdno zelena Krupa. Preko strme staze Vratolom (i ne zove se tako bez razloga) spuštamo se do ušća Krupe i krećemo prema slapu Veliki buk na Zrmanji.
Kod Velikog buka smo odradili kraću pauzu i naravno „fotosešn“ pa nastavljamo hodati prema Kudinom mostu. Veći dio staze proteže se uz samo korito Krupe, teren je malo travnat pa malo krški, ali nije prezahtjevan. Jedino što jako umara je nesnosna vrućina, a na pojedinim dionicama hlada je (ni)malo. Ako se uputite na ovaj izlet u ljetnim mjesecima ponesite najveći zaštitni faktor za sunce i puno vode. Dobra stvar je što svako malo naletite na stabla smokava koje su jaaaako fine.
Okrijepljeni slatkim smokvama nastavljamo put prema Kudinom mostu i to usponom od skoro 2 kilometra koji nas je u kombinaciji s vrućinom dosta umorio pa smo odlučili napraviti pauzu kod jedne (i jedine na koju smo naišli) lokalne obitelji. Kod njih se možete osvježiti hladnim sokovima (i pivom ako imate sreće), popiti domaću rakiju, tursku kavu s kozjim mlijekom, ali i čuti neprocjenjive lokalne priče. J
Poslije pauze se spuštamo prema Kudinom mostu. Spust je i na ovom dijelu dosta strm, ali puno kraći. Nakon pola sata hoda ispred nas je most koji je Kude izgradio svojim rukama, slažući kamen po kamen tehnikom suhozida kako bi mogao doći do svoje drage. Most rijeku dijeli na dva smaragdna bazena koja okružuju krške litice. Idiličan prizor i savršeno mjesto za osvježiti se u rijeci koja čak i nije toliko hladna (po našoj procjeni 16-17 stupnjeva).
Nastavljamo put prema Manastiru na Krupi, završnoj točki našeg izleta. Pred nama su još dva sata hoda koja uključuju kratku feratu (10-15 metara po litici iznad rijeke), puno kamenitog terena, druženje sa stadom krava i pred kraj šetnju po divnim livadama.
U 17:30 sati stižemo do Manastira na Krupi. Prvo što vidimo su lokalci koji u hladu uz rijeku igraju balote i karte – i odmah smo odahnuli i zaključili da tu sigurno ima hladnog pića. Stajemo na putnu pivu i krećemo prema Zagrebu. Upadamo u gužvu, vozimo 30 na sat, dobrano kasnimo u dolasku – ali nema veze. Nitko se ne nervira jer sve to padne u drugi plan nakon prekrasnih prizora u kojima smo uživali cijeli dan i uz super ekipu. J
Jelena Gašpar
