Osvrt na izlet.

Špilja Lokvarka – Park šuma Golubinjak – Izvor Kupe 4.7.2021.

Planiranje je krenulo puno ranije, ovaj put su u izlet uključeni i juniori pa je i sama logistika puno kompliciranija, krenuvši od kaj obući kaj sve ponijeti i kako ih držati sitim 🙂 Da, hrana je tu uvijek, barem za Leu, kompliciraniji dio. To je i pokazala dobrim poznavanjem sadržaja bratove termosice u Golubinjaku.

Pa, krenimo od početka. Na obavijest da idemo na izlet, odmah protupitanje nije li slučajno neko golemo brdo jer se treba ipak penjati po njemu. Naravno da je odgovor bio kakav bi svaki roditelj dao: “Naravno da ne, uglavnom je to ravno, ali to što budete vidjeli i da je brdo se isplati. Budemo vidjeli špilju, kretali se kroz bajkovitu šumu i na kraju vidjeli izvor rijeke Kupe, jedno tirkizno jezerce ispod stijene.”

Prvi zadatak je bio da zguglaju kuda mi to točno idemo i da znaju barem malo o tim mjestima – njihova priprema. Moja je bila malo veća jer je trebalo pripremiti logistiku za njih dvoje i ono možda gore, najaviti buđenje u 6 sati ujutro.

Vrijeme buđenja, 6:00, ide glatko. Sve je spremno ruksaci su puni od dan prije, vodu iz frižidera pikamo po džepovima, roba je svakome spremna i prva točka odrađena. Moramo biti na vrijeme jer s nama idu i Jasmina i Nikola, njih budemo pokupili na Črnomercu. Nedjelja je i ne znamo kako bude na cesti, prognoza za ujutro je pikava, a i nedjelja je u turističkoj sezoni kakva god da bila.

Lea Kaže: Tata me digao u 6 ujutro bila sam jako umorna ali sam se nekako digla jer nisam htjela propustiti put

Grga je bio hrabriji i napravio sve bez komentara.

Put ide jako dobro, čak toliko da smo sat i pol prije plana pa radimo pauzu na Ravnoj Gori. Imamo dosta vremena, do sastajališta imamo još desetak minuta. A evo i Zorana s vodičima. Kava, malo upoznavanja i vrijeme je brzo je prošlo. Krenuli smo dalje prema stajalištu.

Parking Špilje Lokvarke polako se počeo puniti. Novi smo u društvu pa ne znamo puno ljudi, no, sreli smo pokoje poznato lice. Skupili smo se u velikom broju. Lea si je dala zadatak da prebroji sve na parkingu. Mislim da je došla do broja 58. Nakon dugo vremena, veliki broj ljudi. Bila su i četiri psa, ako se dobro sjećam i zanimljivo je da su imali organizirano čuvanje dok smo mi bili u samoj Špilji.

Vrijeme je i dalje pikavo i kao da će malo kiše, no Špilja nam je dala zaklon. Prekrasno, priroda stvarno pokazuje koliki umjetnik može biti i kako dugo može graditi. Samo nama podsjetnik da smo ovdje gosti i da nam je u interesu biti dobro došao gost. Činjenica da samo taloženje jednog milimetra kalcij karbonata koji čine tu skulpturu traje desecima godina. Čitava Špilja se formirala negdje oko 25.000 godina. Posjetili smo četiri dostupne etaže i spustili se sedamdesetak metara ispod zemlje. Pogledali Katedralu, Crvenu i plesnu dvoranu, Mamuta i došli do kraja uređenog dijela špilje.

Kako je Grga doživio mamuta u špilji:

Kaže Grga: Najviše mi se svidjela skulptura Mamuta od vapnenca koju sam nacrtao.

Izlaskom iz špilje se i vrijeme počelo popravljati. Skupljanje na parkiralištu i pravac prema Šumi Golubinjak. Okupljanje, oprema na leđa, sva ona logistika, i pravac staza Spilja. Kružna staza gore, dolje, u kršu skrivenom u šumi. Stijene su impozantne. Staza je bajkovita. Da kružna staza, kasnije sam pomislio da sam ipak logistiku mogao ostaviti u autu i ustvari uzeti manju torbicu sa vodom i štapove. Pauza za ručak i pravac izvor Kupe.

Kratka vožnja do parkinga priprema i spust do samog izvora. Strmiji put lagano zavija i vodi do udoline koja sliči koritu rijeke. Udolina završava sa malom plažom i izvorom rijeke Kupe. Tirkizna boja doslovno mami u vodi. Voda je poprilično hladna. Informacija koja kruži da je temperatura vode oko 7 stupnjeva celzijevih. No boja je ipak bila hipnotična i dvojicu najhrabrijih natjerala u vodu na kupanje. Svaka čast hrabrima. Malo manje hrabriji su točali noge, dok ne hrabri su gledali postrance i odmarali. Kupa od početka pokazuje svoju ljepotu. Krški izvor koji daje 1300 litara u sekundi dubok u poznatom dijelu oko 80 m, prava dubina ostaje nepoznata.

Nakon kraće pauze od dvadesetak minuta kupanja odmora izmjene dojmova u grupi, slikanja, lagano se krećemo dalje kružnom stazom natrag prema ulazu u nacionalni park Risnjak, gdje smo i krenuli. Po stazi nailazimo i na dvije kućice u idiličnom okruženju. Stvarno bajkovito. Uz kuće teku dva toka potoka i slijevaju se u Kupu. Da zaboravimo na naše dnevne probleme i preselimo se u tu bajku? Nakon dvadesetak minuta, a prije prelaska preko Kupe dolazimo do muzeja Leptira koji je bio zatvoren, nažalost. Nakon prelaska mosta i slikanja kreće uspon prema parkingu. dolazak na parking i polako put prema Zagrebu.

Kako je Lea doživjela Kupu:

Krasan izlet, za pohvaliti vodiče i njihovo beskrajno strpljenje i organizaciju čitavog izleta. Jednostavno za ponoviti.