Osvrt na četvrti izlet Opš 6G
Četvrti izlet odveo nas je u Skrad, točnije Skradski vrh, Zeleni Vir i Vražji prolaz.
Izlet po sad već uhodanom običaju kreće sa istočne strane Lisinskog u 7:00 i kusur, pomalo iritantno ali bar je bus odličan. Klima, udobna sjedala i dobro društvo i što će nam više.
Nakon nešto vise od jednog časa dolazimo u Skrad. Radi se pauza za ovisnike o kavi i pljugi prije Zokijevog bolnog drila u svrhu zagrijavanja. Nakon 20sec po vježbi, odnosno 10tak minuta dobrovoljnog zlostavljanja, pardon zagrijavanja krećemo na planinarenje.
Krećemo od benzinske pumpe u Skradu prema stazi koja prvo vodi pored crkve Svetog Antuna Padovanskog pa zatim do smjerokaza za izvor rijeke Dobre. Kradem iz letka ko bi to sve popamtio, planinarska staza, poučna staza Šiljar, nas vodi sve do kapelice Marijina uznesenja na nebo, na proplanku pod samim “Svetim vrhom”. Piše na tabli quote: doći do kapelice, pozvoniti na njeno zvono i zaželiti želju, okruženi šumom i slobodnog pogleda prema nebu. Reko ajd da i ja povučem konop, kud svi Turci tud i mali Mujo. Potom smo se pretvorili u žigomane i 15 minuta žigosali putopisne knjižice sa žigom Skradskog vrha, popravljali loše otiske dok konačno nismo stigli na proplanak (vidikovac Skradski vrh). Na vidikovcu smo napravili jaču polusatnu pauzu za gablec i beskonačno naslikavanje s prekrasnim krajolikom išaranim maglom u pozadini.
Potom slijedi prilično strm i nimalo bezopasan spust prema vidikovcu Perić, usputnoj stanici prije željezničkog kolodvora Skrad gdje uprkos zabranjenom prijelazu preko pruge istu prelazimo u potrazi za Zelenim Virom. Btw puhalica zaista puše svjež zrak iz rupe…
Enivej, stižemo do Zelenog Vira, odnosno slapa i putem učimo o sukcesiji vegetacije, sastavu tla, proljetnicama i drugim ljekovitim biljkama, bukovoj šumi, borama stijenja i sl. Zeleni Vir je izvor u špilji koji je dobio izvor po smaragdno-zelenoj boji jezera, a voda se koristi za proizvodnju struje u nekad prvoj hidrocentrali u Gorskom kotaru. Nakon grupnjaka (za perverzne čitaj zajedničkog fotografiranja) nastavljamo put do planinarskog doma Zeleni Vir gdje se ubijamo u grahu i palačinkama “Zeleni Vir”. Kasni hrana pa kasne i čvorovi, a to diže tlak glavnom vodiču jer tajmin iz evriting. Nakon najkraćeg ponavljanja i učenja 2 nova čvora (prusik, prusik s uplitanjem i ambulantni čvor) krećemo put Vražjeg prolaza gdje moram priznati nisam shvatio poantu priče. Nit je prolaz nešto posebno opasan nit sam vidio vraga (osim ako se ne računa moj odraz u vodi).
Staza nas dalje vodi relativno strmom uzbrdicom barem prema ekipi koja počinje uzdisati i hiperventilirati. Usput prolazimo promatračnicu za ptice ali ne mogu reči da sam se nagledao ptica. Uglavnom, tek počesmo trošiti masno tkivo kad pred nama iskrsne Skrad i autobus. Jedino što preostaje je Zoki i istezanje za što bolji spavanac u autobusu.
Zaključak
Vremenska prognoza nas je poslužila, bilo je toplo i sunčano ako se na trenutak zanemari jutarnja megla i vlaga. Naime ta megla nam je priuštila vrlo lijep jutarnji ugođaj dok hodimo šumom. Probijanje svjetla kroz drveće i maglu ostavljaju predivan i gotovo mističan doživljaj.
Naučili smo 2 nova čvora.
Vidjeli različit vegetacijski pojas na različitim visinama, raznolikost planina 😉
Mislim da je bilo i subjektivnih opasnosti; bolest …
Ivan Vlašić
