Osvrt na treći izlet Opš 6G
PLANINARSKI IZLET – IVANŠČICA – 22.09.2019.
Treći izlet VI. Generacije OPŠ-e (6G) vodio nas je na Ivanščicu. Kretanja na izlet u nedjelju rano ujutro svakim novim izletom lagano postaju lakša, s obzirom da znamo da nas čeka predivna priroda, biljke, zrak, nove informacije i znanje te simpatični suškolarci 🙂 Vožnja autobusom je odličan start, da se ispričamo. Jedna kraća pauza, kava, doručak tko treba i nastavljamo prema polazišnoj točki.
Kada smo došli na polazišnu točku radimo zagrijavanje, koje iako je nekoliko minuta, znači puno za početak izleta i dobar početak uspona. Krećemo stazom Belec, i odmah se veselimo jer ovaj put s nama do vrha ide i jedna njuška, zvana Fiji. 🙂 Ova pasica cijelim putem i prema vrhu i za vrijeme spusta kasnije, prolazi valjda svaki naš metar kao tri metra, jer trčkara veselo gore-dolje, pa nas sve prođe, pa se vrati na kraj kolone itd.. Uglavnom, motivira nas, jer ako ona može cijelu kolonu proći tri puta, možemo i mi jednom.
Stazom ima više uspona za koje treba staviti fokus u oba štapa i dati ekstra energije. Priroda je prekrasna, ali malo češće gledamo u cipele i štapove, da vidimo što je ispred dok hodamo. 🙂 Pogled dignemo koliko možemo, da uživamo u lijepoj šumi. Ono što smo primjetile je u okolišu puno cvijetova ciklame, koji uljepšavaju zelenilo šume. Držimo tempo, no u jednom trenu se i odvajamo u dvije grupe, da tempo bude prilagođeniji svima. Nastavljamo gore, malo slikamo mjesta gdje je lijepi pogled u daljinu i držimo tempo da stignemo u planinarski dom prema planu.
Ovog puta je to planinarski dom Pasarićeva kuća. Pivu su nam rekli da kao pravi planinari moramo popiti, pa pratimo upute, a i naručujemo grah koji je kao i u 99% slučajeva planinarskih domova, prefin i najbolji izbor. Pored planinarskog doma je vidikovac, s kojeg je prekrasan pogled u daljinu, idealan za fotku za sjećanje. Gore je postalo dosta hladno pa smo na sebe ovaj put navukli sve majice i jakne koje smo imali, kape, kapuljače, rukavice tko je imao. Ponavljamo čvorove koje smo naučili do sada i učimo nove čvorove – lađarac i polulađarac.
Spust prema dolje opet zahtjeva veću koncentraciju na stazu, štapove, pogled prema dolje, jer je često strmiji spust, ili sa kamenjem na koje je teško učvrstiti štapove, ili sa zemljom koja se odranja i na koju je teže stabilno stati. Tako da je manje priče, više fokusa. 🙂 Sviđa nam se praksa da jedni drugima viknemo “grana” kada je neka grana po putu ili sa strane, puno to znači da se ne ozlijediš bespotrebno. Putem radimo kraće pauze za vodu i odmor. Pri dnu staze, stajemo na brzinsko pivo i nastavljamo put prema autobusu.
Organizacija cijelog izleta je bila odlična! Hvala našem glavnom vodiču Goranu i svim pomoćnim vodičima. Kao i na dosadašnjim izletima, bili su pripremljeni, svi jako friendly i opušteni, a pazili su na našus cijelim putem
Za kraj, radimo istezanje nekoliko minuta, na kojem smo uvijek zahvalni sljedeći dan. Bilo nam je zbilja lijepo i ovo nas sada drži do iduće nedjelje!
Nas dvije si stavljamo kvačicu za Ivanščicu i veselimo se novom izletu! 🙂
Petra & Martina
