OSVRT NA ZAVRŠNI ISPIT OPŠ 7G HPD RUNOLIST

SLJEME I PUNTIJARKA 14.11.2020.

Nepuna dva mjeseca je prošlo od kada smo stajali, u gotovo istom sastavu i na gotovo istoj lokaciji. Mi… školarci OPŠ 7G.Tada pomalo zbunjeni, ne znajući što nas čeka, oprezno proučavajući jedni druge….. a danas, bez obzira na predispitno uzbuđenje, puno sigurnije, gledajući još pospana lica oko sebe i ohrabrujući jedni druge uobičajenim pošalicama. Hladni jutarnji zrak i obavezno zagrijavanje koje je Dino milosrdno odradio učinili su svoje. Čast da nas danas vode dobili  su naši budući vodiči, mlade snage koje je  naša generacija OPŠ iznjedrila ( i na to smo ponosni ): Ivan, Mišel i Anto.

Nakon  „ pozdravnog govora“, početnog „ dogovaranja“ o smjeru polaska i uz budne poglede glavnog vodiča Dražena krećemo pustom cestom pokraj još uspavanih kuća. Vrlo brzo civilizaciju ostavljamo za sobom i preko drvenog mostića prelazimo potok i ulazimo u šumu, koja u tim ranojutarnjim satima djeluje gotovo mistično. Dočekuje nas svojom svježinom, mirisom rose, magle, nedavno otpalog lišća. Čini mi se da svaka kap koja padne s drveća pogodi baš moju glavu. Serpentine nas u laganom usponu vijugavo vode na naš sigurno zadnji izlet u ovakvom sastavu. Hodam u tišini, čuju se glasovi onih koji bolje funkcioniraju u jutarnjim satima od mene….ja biram razgovor sa sobom. Priznajem sebi da zadnjih par dana nisam baš najbolje spavala, noćas samo četiri sata, probudila se prije alarma. Strah da ne prespavam, trema od ispita i strava od „orijentacije“  učinili su svoje. Pa kaj je to tebi Ljiljana trebalo….pred penziju….prestara sam ja za ovakav stres…..mogla si lijepo hoduckati po Medvednici u svom „ revijalnom stilu“….Odbacujem sve misli od sebe, koncentriram se na disanje, gledam pod noge, tijelo postiže radnu temperaturu, idemo dalje. Tempo dobar.

Samo jedan dio staze vodi poznatim putem prvog izleta, a onda Dražen ( s njim nikad dosadno) naređuje  skretanje oštro lijevo na usku planinarsku stazu ,kojom sudeći prema izgledu ne hoda baš puno planinara. Lijepa, zanimljiva, manje posjećena, baš onakva kakve volim. Poznata mi je, ali puno zahtjevnija nego kada ja to „ turistički“ prehodam. Pluća vape za zrakom, srce ubrzano lupa….predaha ni za lijek…bar  pola minute…svi ostali mogu…..najslabija sam karika…..i vrijeme je da to priznam. Mario, Anto, Majda…..hvala za podršku i svaki laganiji korak do samog vrha.

A na Sljemenu neizostavno grupno poziranje fotografu, lupanje žigova ,kratka okrjepa i brzi pogled na Zagorje. Hladan sjeverac tjera nas da izvučemo nešto toplije iz ruksaka  da spriječimo hipotermiju ( ipak sam  nešto naučila za ispit… ). Nastavljamo brzim koracima u OPŠ formaciji prema PD Puntijarka, sada već u opuštenom raspoloženju. Dobra strana mog „ otežanog uspona“ je što sam zaboravila na tremu zbog ispita….ma zaboravila sam i da ga imam…..

A na Puntijarki nekim čudom vrlo malo planinara i izletnika, možda zbog našeg ranijeg dolaska ili zbog lošeg vremena u Zagrebu. Ali…. kao što nam je naš iskusni Dražen dobronamjerno savjetovao…“bježite u jesenskim i zimskim mjesecima na Medvednicu, gotovo uvijek će vas nagraditi suncem dok je u Zagrebu oblačno i magla“. Upravo je tako bilo i danas. Generacija koja je usprkos svim lošim, kišnim meteorološkim prognozama  ( svaka čast meteorologiji i ništa protiv Nikole Vikić-Topića ),uvijek imala sunce na svakom izletu. Na nebu, na licu i u srcima.

Uspon i svježi Sljemenski zrak su učinili svoje. Sat vremena odmora, graha, kobasa, zelja, štrudli i svih vrsta napitaka svima je dobro došao. Naša legenda Mare ima baš danas rođendan i nekim čudom se tu stvorila i ogromna torta s prekrasnim grbom HPD Runolist. I naravno….par flaša svakojakih vrsta tekućih delicija. Dijelile su se čokolade „ Runolist“ slavljenicima unazad desetak dana i gotovo smo zaboravili zbog čega smo danas tu.

 A onda onaj službeni, teži dio….pisanje ispita, u dvije grupe , pod maskama i uz sve epidemiološke mjere zaštite sebe i drugih ( od nečega ipak nismo bili zaštićeni…hi hi hi…ali …neka ipak to ostane naša mala tajna). Ferdo je profesionalno vodio ispit, Petra je nadgledala svojim budnim pogledom (ništa bez žena), a  dio ispita iz čvorologije su s puno smirenosti i podrške odradili Goran i Mario. Orijentacijska komisija u sastavu Dražen i Dino usmjeravala je ekipe u smjeru za pronalaženje kontrolnih točaka. Svi smo ih  na njihov ponos i diku uspjeli naći i vratiti se na start ( HGSS je ovaj put ipak ostao bez posla…).

Sunce je na zalasku, još bi se mi družili, ali vrijeme je za povratak. Temperatura u planini je sve niža, a topla planinarska soba se treba osloboditi. Preostaje još kratka analiza ispita, cjelokupne škole i priprema za spust. Vade se naglavne lampe, svih mogućih oblika, cijena  i proizvođača. Već smo ih jednom koristiti na izletu na Hrastovičku goru ( Dražen je izgleda zadužen za noćne spustove….). Kolona školaraca ( još uvijek školaraca… sve do ispitnih rezultata ) u mraku, u tišini, pod punom koncentracijom i bez ijedne ozljede s obzirom na otežane uvjete hodanje, vlagu, maglu, kombinaciju kamenja, korijenja i mokrog lišća. Nezaboravan doživljaj!!! 

Koliko god je teško pisati osvrt upravo na naš zadnji OPŠ izlet, toliko mi je i drago što je to baš mene dopalo ( iako sam zamišljeno gledala u mrak   pokušavajući  „ naći neku krijesnicu“ , samo kako me ne bi nominirali ).

Dobila sam priliku osobno, ali vjerujem i u ime svih nas ponosnih polaznika OPŠ 7G, zahvaliti svim dragim, dobrim, profesionalnim ljudima koji su doslovno s nama živjeli zadnja dva mjeseca.

Hvala našem Predsjedniku Zoranu koji je sigurno podnio najveći dio tereta organizacije i odgovornosti  u ovom teškom razdoblju. Hvala svim glavnim i pomoćnim vodičima ( neću ih nabrajati kako ne bi nekoga slučajno izostavila ),koji su nas vodili i bodrili na svakom izletu. Hvala svim predavačima koji su podijelili s nama svoje znanje. Hvala onima koji su nas „ zagrijavali i rastezali „ prije i nakon izleta. Hvala svima koji su profesionalnim fotografijama zabilježili  sve ljepote koje su naše oči vidjele . Hvala i vozačima na ugodnim i sigurnim vožnjama  ( osobito na izletu Premužićeva staza ). Veliko hvala dragim ljudima koji su dali sebe na ovom najtežem, ispitnom izletu i učinili nam ga što manje stresnim.

Hvala divnim ljudima koje sam upoznala, s kojima sam hodala i družila se, na svakoj lijepoj riječi, osmijehu, hvala onima koji su nas iz izleta u izlet uveseljavali svojim vedrim duhom. Bilo mi je zadovoljstvo i čast biti 7G. I…na samom kraju….poslužit ću se riječima kojima mi je naš dragi Zoran čestitao rođendan….“ nadam se da će mi noga kročiti još na stotine planina i duša uživati na stotinama visina ). I da je ovo samo početak jednog lijepog druženja.

A što je 7G?     Legendarna korona 7G generacija.

A „Runolist“?        „Runolist“ nije samo cvijet.     „Runolist“ su LJUDI!!!

Vedro!

Ljiljana H./ 7G