Osvrt na izlet:
Staza kamenih stupi 14.2.2021. Grižane, zaleđe Crikvenice
Izlet je organiziran u sjećanje na pokojnog Nikolu Kezelea, koji je upravo ovaj izlet planirao voditi članove Runolista. Zato smo ovu stazu prehodali i za njega.
Večer prije provjeravam vremensku prognozu – loše vijesti. Upozorenje zbog očekivanih minusa i jake bure… Pitam se jel mi to zbilja treba!? Poruke u grupi ipak podgrijavaju pozitivna očekivanja, glavni vodič Goran i dalje podsjeća na neke važne dijelove opreme. U paralelnom zapovjednom lancu i prva supruga Hrvoslava šalje podsjetnike na neke važne stvari.
Rano je jutro, ali svi su tu s dobrom voljom i, ne manje bitno, na vrijeme. Vozimo po praznoj cesti, na stajalištu nema onih finih kolača i kave u Marcheovu restoranu. Još malo vožnje i mjesto Grižane dočekuje nas uspavano i pusto. Ali nebo nad nama je prekrasno plavo! Ni vjetar nije jak, povremeni zapusi bure ne djeluju obeshrabrujuće! Početak naše kružne ture je staza prema ostatcima Kaštela Belgrad i Crkvi Gospe snježne.
Prvi, nešto oštriji uspon, zabrinuo je neke članove naše male družbe, ali vodiči su nas ubrzo umirili. Pogled u desno zaustavlja se na planini Klamaruši. Nije visoka, ali izazovno izgledaju gotovo okomite stijene- tuda moramo proći?! Staza kamenih stupi zapravo je planinarski put kroz usjek planine. U nekim drugim vremenima ovaj je put povezivao vinodolska sela sa selima Gorskog kotara i omogućavao robnu razmjenu.
Staza je duga desetak km, ima oko 1300 stepenica- isklesanih ili ugrađenih u stijene. Navodno su oko tri puta duže od Horvatovih stuba na Medvednici. Početkom kamenih stupi odvajamo se u dvije skupine- veća, mlađa, brža koju Goran i Domagoj vode do špilja Gornje i donje Karlove peći. Iznimno pažljivi i strpljivi, Mišel i Ferdo zaduženi su za manju skupinu koja hoda lakšim tempom. Put pruža prekrasne vidike na stijene i krš kroz koji prolazimo. Mali okret i pogled puca na plavetnilo mora koje se ljeska pod suncem. I ko to može platit!? Pa još nakon dugog razdoblja sivila na kontinentu- čista ljepota! Kratki predah i sastajemo se s ekipom koja je obišla špilje uz malo adrenalina zbog kratkog klinčanog dijela s čeličnom sajlom.
Evo još jedne ekipe iz Zagreba, a evo i susjeda iz istog kvarta! Prepuštamo im mjesto i nastavljamo do vrha stazom Litica. Hodamo po hrptu, 600 metara nad morem, staza je blaga, gotovo ravna, među borovima. Čujemo glasanje konja, ali ih, na žalost, ne vidimo. Bit će da su to slobodnjaci koji međusobno javljaju o došljacima na kratko zalutalima u njihov mir.
Dio ekipe obilazi Kuk baba i Babinu jamu- još dva zanimljiva krška oblika do kojih je s glavne staze lako doći. Uskoro smo svi zajedno na vidikovcu Pridva. Kraći odmor za pojesti, popiti, uživati u pogledu na more i otoke. I fotografije za naš Runolist, sve u skladu s epidemiološkim mjerama. Na čistom zraku! Usprkos crnim najavama, vrijeme nas je zbilja pomazilo. Boje koje nam je ponudila priroda, poneka procvala brnistra, visibabe i ljubičice putem- sve najavljuje dolazak proljeća i sve ljepše dane!
Silazimo stazom Put Lučac do Grižana i pozdravljamo Klamarušu do nekog drugog susreta. Po povratku eto nas još u Crikvenici. Kratka šetnja uz more, pivo iz dućana, kava i kolač za van i, točno na vrijeme, povratak za Zagreb. Ljudi nasmiješeni i vedri, razmjenjuju se fotografije, Goran i Hrvoslava nude domaće pite za kraj. Organizacija, atmosfera, vodiči i vrijeme- sve se super posložilo i – ponovilo se! Baterije su pune za tjedan pred nama. Pogledajte samo fotke!
Zlatka KM
