Osvrt na izlet:
Baške Oštarije – vrh Metla – 13.02.2021.
Kada mi je glavni vodič naredio da pišem osvrt izleta, mislila sam da će mi to pokvariti čitav dan!
Ali, evo kako je bilo…
Krenuli smo iz Zagreba – mrkla noć – temperatura oko -10ﹾC*.
Prva stanica okupljanja bila je na Janjču – cik zore – temperatura oko -15ﹾC*.
Dolazak u Baške Oštarije – rano jutro – temperatura -20ﹾC*, zbog bure – osjećaj -30ﹾC*.
Nakon parkiranja, pripremnih radnji, obuvanja gojzerica, oblačenja dodatnih komada odjeće, krenuli smo prema groblju Baške Oštarije. Tamo je pokopan Dobri duh Velebita Vladimir Prpić Prpa. Položili smo vijenac i upalili svijeću. Krešo je održao kratak govor, a Mario kratku molitvu. Bilo je toliko hladno da sam mislila da ćemo tamo i ostati smrznuti. Bura je luđački puhala.
Makadamskom cestom krenuli smo prema jezeru podno Filipova kuka. Tamo nas je dočekao lijep proplanak uz jezero i nadstrešnica s roštiljem. Kratka pauza za skidanje, no nitko nije ništa skinuo sa sebe, neki su se čak i dodatno obukli.
Nastavili smo prema vrhu Metla. Kako je počeo lagani uspon, snijega je bilo sve više po stazi – lijepog, friškog i škirpavog. Ušli smo u zavjetrinu, pa je postalo čak i ugodno. Nakon čak 4,5 km hodanja, došlo je vrijeme za skidanje gornjih jakni.
Malo ispod vrha nalazi se lijepa južna padina na kojoj smo napravili kratku pauzu. Punimo baterije na suncu i uživamo u pogledu.
Putem do vrha snijeg postaje sve tvrđi, a ja razmišljam o derezama koje nosim u ruksaku.
Dolaskom na vrh Metla, oblačimo gornje jakne jer puše bura. Kratko slikanje, obuvanje mini dereza – tko ima mini, a tko nema large. Lakoća silaska s mini derezama – najisplativiji Božićni poklon.
Nakon nekog vremena smo došli do stabilnog i ravnijeg terena pa smo skinuli dereze jer su nam čak i smetale, nismo znali da ćemo ih uskoro opet morati staviti.
Uspinjanje na Crni vrh bez dereza je teško zbog strme i ledene staze. Dočekali su nas opet divni prizori koje smo pratili pogledom, sunce i vjetar.
Silazimo s južne strane koja je ekstremno strma, a silazak je dug. Nastavljamo po hrptu gore – dolje, divim se prekrasnoj prirodi, divnoj šumi i obećajem da ću se ponovo vratiti. Čitavim putem promatram otiske životinja u snijegu, i zamišljam tko to tamo prolazi i kamo ide.
Nažalost dolazimo do ceste koja nas vodi do parkiranih automobila, a to znači povratak kući. Čak i moranje pisanja osvrta nije pokvarilo ovako divan izlet.
Malo tehnikalija: dužina puta 12,5 kilometara, visinska razlika 650 m. Prilažem sliku profila staze.
Ivona B.
* Temperatura nije stvarna, već osobna procjena autora.
