Ivanščica

Osvrt na izlet:

Vrh Ivanščica, Belige, Belecgrad – 31.1.2021

Terapija je započela na parkingu. Glavni vodič Gabi je vodila vježbe sa fizikalne terapije, i već na samom početku primijetio sam kako se grupa slaže, da nema stresa, osjetio da je većina ljudi ovdje jer je ovo njihova ljubav i sve to mi se jako svidjelo.

Gabi je imala još dva vodiča koji su joj pomagali danas, Domagoja i Maria.

Počeo je uspon po strmoj stazi, ali pošto smo još svi bili svježi i ambiciozni izgledalo je da ćemo biti na vrhu za pola sata. Pomalo su krenuli razmaci u koloni i prvi problemi su počeli sa preteškim ruksacima, no na sreću Gabi sve vidi pa smo radili kraće pauze do određenog momenta gdje je bilo primjetno da cijeli ritam grupe pati, tako da je vodič Mario ostao sa djevojkom koja je bila malo sporija a mi smo nastavili dalje. Uspon je bio zanimljiv, zbog povremenih nepoznatih ljudi koji su trčali nizbrdo na sve strane mimo staze bez pozdrava, kao da su opljačkali nekoga i bježe nizbrdo glavom bez obzira. Pomislio sam ako smo mi krenuli u 8 i tek smo ovdje, kad su ovi morali krenuti ako sad već trče nizbrdo sa vrha.

Uglavnom, došli smo do vrha (uz jednu piš-puš pauzu dok nisu došli i ovi koji su bili malo sporiji od nas).

Na vrhu smo se malo šalili, smijali, zamezili nešto i došli do zaključka da obzirom na situaciju postoje 2 opcije: spustiti se istim putem natrag ili da držimo planirani tempo i nastavimo sa planiranom rutom. Pola grupe je odlučilo nastaviti, a druga polovica vratiti se, jer neki nisu mogli dalje a drugi su ovisili o tim ljudima za prijevoz natrag za Zagreb.

Prva korisna lekcija koju sam naučio do ovog trenutka jest da se treba maksimalno utopliti na vrhu. Prije nego smo krenuli već sam se smrzao toliko da sam maštao o uzbrdici da se ugrijem pod hitno, ali naravno idemo nizbrdo u nedogled i nikako se ugrijati. Sve fore iz Bear Gryllsa su prolazile kroz glavu i tek nakon 20 minuta sam došao natrag na radnu temperaturu.

Spust je bio zanimljiv, ustvari sve rute koje smo imali danas su bile zanimljive jer su bile drugačije. Gabi nas je povela na Babin zub odakle smo uspjeli vidjeti jedinu današnju panoramu zbog magle, ali svejedno je zgodna lokacija za posjetiti ubuduće.

Krajna točka spusta bio je Belecgrad gdje smo imali najtopliju piš-puš-hrana pauzu od zime skriveni u kutu ruševine.

Nakon ove ugodne pauze krenula je kalvarija, barem za mene. Ali primijetio sam da se razgovor grupe sveo na minimum i da je kolektivni mode bio isključivo « noga ispred noge » pa bi pretpostavio da su i ostali bili na minimumu s „baterijom“.

Krenula je psihološko-fizička bitka, u glavi se vrte slike hrane, ugrijanog auta, friške robe… ali nitko ništa na glas ne govori.

Na pitanje Gabi „koliko još“, odgovor je uvijek bio „za pola sata“, i nakon par takvih odgovora valjalo je konvertirati mjernu jedinicu vremena u vizualiziranu jedinicu zalogaja.

Kada ni to više nije pomagalo krenuli smo s usađenom balkanskom potrebom varanja sustava.  Svako nekoliko pitali bi možemo li se svi slikati, tako da bi imali pauzu dok se svi kao namjestimo za sliku. Bilo je krvoločno, ali došli smo do vrha. Obukao sam sve što sam imao kad smo došli na vrh da izbjegnem situaciju od maloprije. Sjeli smo malo odmoriti, prokomentirali uspon, nasmijali se te nastavili spust do auta po novoj stazi.

Spust tom stazom bio je wellness u usporedbi sa svime dosadašnjim, a kako nas je uhvatila noć zadnjih pola sata to je totalno osvježilo ugođaj i zaokružilo današnji dan kao vrhunski izlet. Tim zadnjim spustom svi smo uživali, smijali se, popričali s nekim s kime nismo imali možda priliku do sada.

Osobno mi je današnji dan bio vrhunski, kako u šumsko-cardio segmentu, toliko i u društvenom. Pogotovo jer se moj prvi dojam s parkinga potvrdio tj. da ovi ljudi vole i uživaju biti ovdje. Stresa nema, otkrivamo nešto novo, a sve to uz profesionalne vodiče koji su u svakom trenutku brinuli o stanju grupe, prilagodili se po potrebi a pritom su sproveli plan i program sa zanimljivim rutama koje su drugačija jedna od druge.

Jedini prigovor ide Zoranu Vakuli i magli zbog koje nismo vidjeli prelijepe panorame, ali to je samo motiv za opet se vratiti na ovu zanimljivu lokaciju.

Nikola S.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)