Osvrt na izlet
13.12. (nedjelja) – Medvednica – istočni dio
Vodič – Aleksandra Ljuba
Ruta hodnje:
Planina Donja – planinarski dom Lipa ( vrh Rog 709m)- planinarski dom Gorščica- Hunjka (877m)- vrh Sljeme (1033m)
Moje ime je Ivan i novi sam član HPD Runolist (prosinac, 2020.g.)
Nakon 2.g. amaterskog planinarenja, uglavnom Bikčevićevom stazom do Puntijarke, odlučio sam promijeniti „brdo“ i upoznati i druge naše planine i njihove staze. Osim novih staza htio sam i nova znanja vezano za planinarenje.
A i prijateljica Mia s kojom inače planinarim, i čija je životna želja učlaniti se u planinarsko društvo, je dala poticaj za učlanjenje i kako ona kaže „osvajanje novih brda“.
Kako u zadnje vrijeme djelujem spontano i rješavam situacije odmah, krenuo sam prema učlanjenju. Na svu sreću, vidio sam na FB predivne fotografije vrha Vojak, na profilu današnjeg glavnog vodiča Aleksandre Ljuba. Alex znam od prije više od 10 godina, no od tada se nismo viđali, ali odlučio sam joj se javiti s par pitanja oko staze za Vojak.
Da skratim, odmah sam dobio sve informacije, naputke što je rezultiralo učlanjenjem. Hvala Alex.
Pa krenimo…
Nažalost, Mia danas nije mogla doći na izlet, no učlanit će se i pridružit će se sljedeći put.
Svejedno ja nisam htio odustati i nacrtao sam se u 7.20h na busu za Planinu Donju gdje me dočekalo fenomenalno iznenađenje ! Ne samo poklon HPD Runolist, već i saznanje da sam 500-ti član društva. Moram priznati razbudio sam se do kraja, osjetio veliku dozu sreće i uzbuđenja, ali i dodatni poticaj da svoj prvi izlet othodam s ponosom noseći brojku 500.
HPD Runolist HVALAAA !!!
Prvi dio staze prema PD Lipa bilo je ispipavanje terena, mjerkanje što pravi planinari nose od opreme, pokušavao sam zapamtiti pokoje ime člana, a iskreno i pratio tko će prvi potegnuti za „bočicom za grijanje“. Naravno, imao sam najmanji ruksak, najmanje opreme kojoj čak ni sad ne znam nazive, ali baš me briga ja sam 500-ti 😉 i tek mi je prvi izlet.
Što se tiče terena svi smo uživali pa i ja u predivnim snježnim slikama i čudima prirode čiji dojam nisu pokvarile ni blatnjave dionice. Bilo je izmjena temperatura pa je bilo potrebno i skidanje. Inače jako su mi fora organizirani STOP-ovi za skidanje, oblačenje, za piće, za hranu i naravno čekanje i traženje gdje je Marijana 😊
Općenito sam mislio da će putem ekipa biti glasnija, da će se pjevati (pogotovo oni s bočicama), možda netko viknuti, zaurlati…No, ipak pasalo mi je mirnija i tiša tura.
Cijelim putem osjećao sam ugodu, osjećaj prihvaćenosti, podršku pa i mali respekt. Posebno moram pohvaliti discipliniranost svih članova i to mi se jako svidjelo kao i briga vodiča o članovima.
Dečke koje sam prve upoznao su Silvestar i Juraj (da, krenuo sam u lov na imena). Juraj je imao istu jaknu kao i ja pa sam se razveselio da sam nešto pogodio planinarsko 😉 (Nadam se da ćeš uspješno oprati nekad čiste svijetle hlače)
Da se nasmijemo još malo… 😉
U jednom trenutku (Alex me spasila brukanja) produžio sam, nakon što smo očito zastali, za dvojicom planinara koji nisu bili dio naše grupe. Alex me pita: „a gdje ćeš ti“ ( dakle dobro je poznavati tko su tvoji) 😉
Na Gorščici sam se već potpuno opustio gdje sam i ja izvadio svoju bočicu za grijanje. Nakon nešto hrane iz ruksaka uskoro pokret prema Hunjki i zajednička fotka. Baš lijepo je držati zastavu društva u ovakvoj ekipi. ( ovdje se baš brzo napreduje 😉 )
Na Hunjki smo susreli ipak i više ljudi i dječicu koja su radili snjegoviće. Cool ! Susret jednog prijatelja i njegova sina opet su dodatno razveselili dan.
U ovoj pauzi sam si otvorio i pivo … mmm ( sjetimo se da imam mali ruksak i zato 2L vode ne bi stale).
U isto vrijeme, mislim da je to Valuška, cool cura, em što je viknula nešto za Alex, em što je ispuštala neke zvukove šumskih životinja. Očito je glad ipak glad 😉 (imala je porciju veličine mog ruksaka). Što se tiče zavijanja, nije to bila pjesma, no ima tu nekog potencijala za slijedeće izlete.
Zahvalio bih jednoj članici ( ne znam ime), na izljevanki s višnjama – primijetio sam da joj je planinarska odjeća kao u boji kolača 😊
Na zadnjoj dionici prema Sljemenu, magla je postajala sve gušća, ali ipak smo na vrhu bili svi nagrađeni izlaskom sunca i još jednom zajedničkom fotkom.
I dok ovo pišem, stiže mi poruka na današnji story, da pozdravim Borasa 😉 Eto, tko te pozdravlja kažem ti uživo drugi put.
Dakle, da, skužio sam da moram završiti…
Nisam gledao kako inače osvrti izgledaju pa sam napisao što mi je baš u glavi i eto.
Zahvaljujem svima na danu, kolačima, bočicama, savjetima, iskustvima…i dobrodošlici.
Alex, hvala još jednom na poticaju za učlanjenje i današnjem super odrađenom izletu.
Sretno svima do nekog novog susreta !
500-ti !
Ivan K.