Osvrt na izlet.

Snjegović – Krasno – Zavižan – 15-16. 2. 2020.

Nas devetero hrabrih krenulo je na Zavižan u 5.30h ujutro. Nakon što smo ostavili automobile u mjestu Anići, započeli smo uspon na Velebit. Prvi dio uspona kroz šumu je bio srednje strm i djelomično zaleđen, pa smo morali koristiti mini dereze. 

Nakon tog početnog dijela uspona, dolazimo do prekrasnog proplanka prekrivenog snijegom, te se vidici oko nas počinju mijenjati. Oko nas su sada snježni brežuljci, borovi prekriveni snijegom, te sunce. Nastavljamo svoj put preko Jezera, koja su smrznuta i izgledaju bajkovito. Sunce nas prati cijelim putem do planinarskog doma Zavižan. Dolaskom do doma ostajemo očarani pogledom na more. Snijeg, more, sunce i plavo nebo stvaraju prelijepu sliku. Vide se kvarnerski otoci, Istra, Rijeka…

Nakon odmora i okrijepe na domu krećemo prema vrhu Veliki Zavižan. U jednom trenutku bura malo pokazuje zube, te postajemo svjesni njezine moći, osjetivši njenu hladnoću. No, ubrzo ulazimo u zavjetrinu, ponovo nam je toplo i zahvalni smo jer shvaćamo koliko je ovaj put Velebit bio gostoljubiv prema nama. Usponom na Veliki Zavižan otvaraju nam se predivni vidici na Jadransko more. Žurimo nazad u dom, kako bismo uhvatili zalazak sunca. Uspjeli smo i svjedočili jednom prekrasnom prizoru uronjavanja sunca u more i pretvaranja neba u zlatno vatrenu rapsodiju. 

Slijedi druženje u domu, večera i spavanje. Dom je dobro grijan i bilo nam je toplo i ugodno za spavanje. Shvaćamo da ljudi ovdje nisu jedini gosti kada nam domaćin pokazuje fotografiju vuka na proplanku ispred doma, koju je nedavno snimio. 

Ujutro krećemo prema vrhu Pivčevac, prolazimo kroz  Botanički vrt, te dolazimo do vrha s kojeg pogled obuhvaća vrhove Velebita te more. Nastavljamo Premužićevom stazom nazad. Opet prolazimo kroz Jezera, putem kojim smo i došli. Budući sunce nije prestajalo sjati cijeli vikend, sada je ovdje osjetno manje snijega nego kada smo dolazili. Izlet završavamo kupovinom sira u Anićima i dogovorom kako ćemo sigurno ponoviti ovaj izlet.

Ana M.