Osvrt: Izlet 04.07.2020. zapadna Medvednica
Subotnje jutro. Drugi izlet Runolistaša nakon višemjesečne pauze. Izlet na zapadni dio naše lijepe Medvednice. Obilna kiša koja je padala proteklu noć ugodno je rashladila već užareni zagrebački asfalt. Sakupilo se nas deset na Črnomercu i ZET-ovim busom ( uz poštivanje svih zaštitnih mjera i nošenja zaštitnih maski vrlo kreativnih dezena i boja) stiglo na polazišnu točku u Podsusedu. Naš glavni vodič Zoran još jednom je budnim okom provjerio da li smo svi na broju, a onda lagano preko susedgradskog parka, uz ruševine starog Susedgrada ( Zoran kao dobar turistički vodič nije propustio ispričati par zanimljivosti ). Pod danas zapuštenim i zaraslim zidinama vodila se glavna bitka seljačke bune. Jutarnje sunce, već ugrijani asfalt i uspon na koji se uspavane noge još nisu privikle… Znoj je počeo vrlo brzo curiti niz čelo. Putem samo dva planinara sa psom,kojemu je čini mi se bilo teže nego meni, s obzirom da je gazda razmišljao o tome da će ga morati nositi ostatak puta.
Tabla „ Park prirode Medvednica- ulaz Susedgrad „ značila je spas. Zaronili smo u mirise kišom oprane šume, uživala sam u oku ugodnom zelenilu i disala punim plućima. Uslijedio je uspon uglavnom širokom planinarskom stazom broj 1 do Kamenih Svati, uz povremene kratke predahe. Junački smo gazili preko blata, preskakali kanale koje je voda prošlu noć usjekla po putu, uspoređivali tko ima blatnije gojze……Nagrada je bila planinarska kuća Kameni Svati. Samo nas deset…i ne bi vjerovali….ekipa sa početka priče i pas koji nije puno obečavao. Evo dokaza kako nikoga ne treba prije vremena otpisati. Bravo za peseka! Okrijepa iz ruksaka, kratki odmor i nastavak do samog vrha Kamenih svati. Bajkovit izgled dolomitnih stijena sa prekrasnim pogledom na Samoborsko gorje i dio Hrvatskog Zagorja. U zraku treperi legenda o kletvi po kojoj su Kameni Svati nastali i daje mistični dašak našem izletu. Dio Medvednice koji svakako treba posjetiti. Neizostavno grupno fotkanje na vidikovcu i lupanje žiga.
Nastavak naše ture prema PD Glavica započeo je malo „žeščim“ usponom. Znoj je tekao u potocima ( barem meni ), ali na moje opće veselje ostatak staze je bio vrlo ugodan i ne prezahtjevan. I bez blata!! Što reći o PD Glavica? Široki pogled na Zagreb, ( eno moj kvart…), debela hladovina, okrijepa u vidu hladnog pića po izboru i dva kuhara za ogromnim vanjskim roštiljom. Divota!
S obzirom da smo po Zoranovoj procjeni bili više nego u okvirima predviđenog vremena, dio ekipe je odlučio posjetiti špilju Veternicu. Stigli smo zadnji čas pred zatvaranje, navukli na sebe dodatni sloj odjeće ( u špilji je temperatura ugodnih 8 stupnjeva ) i uz pratnju službenog vodiča 50-tak minuta uživali u početnih 380 metara. Postoji i uski tunel u nastavku, ali samo za dobro obučene speleologe. Pitali smo se zašto su nam podijelili kacige, ali s obzirom na povremene zvukove, bilo je lupanja kacigama o strop stijena. Uspjeli smo svojim dolaskom uznemiriti koloniju šišmiša u prvom dijelu špilje, te ih je bilo lijepo vidjeti u letu iznad naših glava. Vodič kaže da imaju super navigacijski sustav i da se ne moramo bojati da će se obrušiti na nas.Kako su stepenice prema špilji Veternici strme, lio se znoj i prilikom uspona na povratku prema domu.
Nastavak rute prema Gornjem Vrapču, uz livadu Ponikve, pored skloništa Podcintarnica, impozantnih starih stabala bukve, preko odmorišta Dragulinec gdje nas je već poprilično vesela grupa mladih oduševljeno pozdravljala,uz slap Ferendol koji je bez obzira na sušu i malo vode pružio osvježenje. I tako je naša kružna tura završila na Črnomercu od kuda smo i krenuli ( naravno opet uz poštivanje svih mjera zaštite ).
Sve u svemu…jako lijep izlet, odlično vrijeme, uživanje u prirodi i super ekipa (svidjelo mi se planinarenje u manjoj grupi i konačno sam kao relativno novi član društva malo bolje upoznala ljude i zapamtila imena ). I da..s obzirom na prijeđenih 19 km…..sutra je nedjelja i ne moram na posao!!!!!! Hvala našoj dragoj i tako blizoj Medvednici na gostoprimstvu, hvala našem vodiču Zoranu na izvrsnom vodstvu i organizaciji, hvala Željku ( nadam se da sam dobro zapamtila ime) koji je mirno i sa puno strpljenja uvijek bio na začelju kolone. Hvala svima na ugodnom druženju.
Veselim se nekim budućim izletima.
Ljiljana H.
