NAJVIŠI VRH ĆIĆARIJE VELIKI PLANIK (1272m) – 13.03.2021.

Veliki Planilk

Osvrt na izlet:

Najviši vrh Ćićarije, Veliki Planik

„Bok Ivor, na listi si čekanja.“ Tako je sve počelo jedne večeri.

Blinkam i ne vjerujem da ni nakon 5 min od objave izleta ne mogu upasti u grupu. Ekipa očito zuri u mobitel i čeka najavu izleta, ali kasnije sam saznao da su se već neki toliko ušemili da nisam ni imao šanse. No, to je priča za drugi put.

Kolo se okrenulo i sudbina mi je ipak pružila drugu šansu, ali znate kako se kaže, pazi što želiš možda ti se ostvari.

Tako sam i ja dobio što sam želio, a i zaslužio… Da pišem ovaj sastavak. Kad ti se usred fronte pojavi sunce, zbog čega smo prebacili izlet na subotu, znaš da je tako moralo biti.

Pa da krenem….

Okupili smo na dobro znanom parkingu ranom zorom. Nešto poznatih lica, nešto novih, ali svi željni novog druženja , novih izazova.

Spremili smo stvari u bus i čekali polazak za Tuhobi – ups, krivi bus.

Spremili stvari u bus i čekali polazak za Ćićariju. Ekipa iz PD Zagreba nam uzela zborno mjesto. Nije više dovoljno da dođeš budan već moraš paziti u koji bus da uđeš!

Ali nakon premještanja, brojanja i prebrojavanja, svi smo bili na svojim mjestima i krenuli svojim putem.

U busu uobičajeno, netko kunja, netko priča. Nakon dva sata, stali smo na Vratima Jadrana da se razgibamo uz kavu i cigaru te nastavili prema unutrašnjosti Istre.

Čim smo prešli tunel Učku – evo semafora, radovi na izgradnji kontra trase ipsilona što me začudilo jer još prije dvije godine dok sam pregledavao mostove na toj trasi  nije bila zabijena ni prva lopata, a sad mnogi od njih srušeni ili sanirani. Moram priznati, Istrijani se ne šale kad je posao u pitanju.

Nakon probijanja, došli smo u naselje Brgudac, ujedno naše prve točke. Mjesto izgleda kao da je ostalo u 80- ima i čeka val modernizacije koji tek treba doći. Nadam se da će ga samo okrznuti.

Obukli smo gojze, provjerili opremu, pojeli bananu i popili rakiju. Spremni za polazak.

Da bi proteklo sve u redu, pridružili su nam se planinari iz PD Glas Istre, koji su nam ujedno otvorili i svoju kuću Korita da bi nam ponudili kavu i čaj. Hvala Vam.

Poslije prvog uspona prema planinarskoj kući Koriti koji je bio težak (možda za one koji nisu bili s Gabi na Ivanščici) krenuli smo u šetnju .

Šumski put, makadamska cesta, svatko u svom filmu, svom ritmu. Čuješ stare priče, nove informacije i nakon dva sata stižemo na Mali Planik.

Što da vam kažem osim savršenstvo. Sjedimo na kamenu i klopamo. Iznad nas red oblaka u niskom letu, red sunca , a pogled puca na …..brdo.  Vojak izgleda kao Mount Everest.

Da nas slučajno ne uhvati mrak krećemo prema Velikom Planiku gdje smo odradili poznati foto session (7G i dalje rastura) te nastavljamo prema prvoj i ujedno  posljednjoj točki našeg putovanja.

Sve u svemu odličan izlet, malo padova, puno smijeha i kvalitetnog druženja.

Do sljedećeg druženja…. VEDRO!!

Ivor Joksović

Plan izleta - pdf

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *