Osvrt na izlet:
23. Kalnička greda i 7 zubi – 03.06.2021
Sve po planu i super :), tako bi napisao ja u svoju bilježnicu dojmova pretpostavljajući da drugi mogu zaviriti u moju glavu i podijeliti to iskustvo četvrtka sa grupom ljudi iz HPD Runolist. Izlet je krenuo sa planiranjem još prošli tjedan prijavio sam se i prije nego sam pitao za dozvolu doma (ipak žena treba biti suglasna :), Valjda sam bio “dobar” u posljednje vrijeme pa nije bilo raspravljanja nego već samo jedan “a ok… koliko te neće biti doma?”
Dogovor preko WhatsApp-a i prva informacija koju dijelim, jer stvarno ne želim biti usko grlo grupe, jest da sam “Šumski čovjek”. Ne živim u šumi makar bi to nakada (često) htjeo nego jednostavno u popisu opreme je penjačka oprema. Penjao nikada nisam osim krova radi antene i drveta kao klinac. Stijene i penjačke tehnike? Hmm… Ali svejedno nabavi minimalno kaj treba i pripremi se za izlet. OK treba savladati jednu neugodnost visine i strme stijene ili barem u mojoj glavi tako izgleda. Najava malo potom kaže… bude bilo i poskoka treba obratiti pozornost. Kud još to? Na vrhu piramide živina koje svakako ne bi htio sresti su upravo zmije :). Znači rješavam dvije situacije u kojima se ne osjećam baš ugodno.
Polazak iz Zagreba u 7 ujutro i pravac križevačka obilaznica, stanka kratka za kavu i negdje oko 8 sati ugledali smo Kalnik sa ceste. Dojmljivo! Stijena iznikla iz zemlje kao kičma nekog čudnovato velikog stvorenja.
Na mjesto sastanka dolazimo mislim posljednji, no odlukom vodiča (tnx Zoran) da pomaknemo aute bliže domu kako bi mogli možda malo više vremena provesti uz Zube je bila sasvim na mjestu.
Nakon kratko zagrijavanja netko uz istezanje a netko uz nešto kratko, krenuli smo laganim korakom prema kičmi ovog brda koje je pokazalo sve čari planine. Staza je predivana i zanimljiva i jako dinamična i pokazuje sve svoje čari sa prvim usponima i predivne poglede. Kretanje je stvarno bilo prilagođeno svima. Svi i dalje po dojmom onoga što nas tek čeka – 7 zubi i gomila poskoka koja samo čeka nas da se pojavimo. Ustvari stvarno smo se trudili naći pokojeg ili barem jednog, no našli smo jednu interesantnu strizibubu. Zoren je to ovjekovječio fotografijom.
Korak po korak stijena po stijena (kao priprema za zube) polako smo primakli tvrđavi i Zubima. Malo odmora u domu, tridesetak minuta, i polako prema prvom zubu. Upozorenje, viđen je poskok na 4. zubu pripazite i lupajte po stijenama da osjeti vibracije i povuče se u svoj mir, a dalje od nas.
Super iskustvo meni kao “Šumskom” čovjeku sa izazovom visine i strme stijene uz ukras poskoka. Polako zub po zub svi savladavamo. Osobno meni je najteži bio četvrti jer sam zapeo u jednom trenutku sa ruksakom i dobro se namučio da se izvučem. Tu sam valjda i spalio najveći dio kalorija i šećera čiji se gubitak kasnije osjetio na ostalim zubima do posljednjeg sedmog.
Lagano spuštanje po sajli, uz pomoć Silvestra i njegovih savjeta – bez većih problema. Odlazak do samog vrha Vranilca, stavljanje oznake vrha u dnevnik.
Ipak poskoka nismo sreli, možda je ipak zaključio da je bolje njemu bez nas 🙂 pa se udaljio negdje gdje ga nitko neće smetati.
Najhrabriji i najvještiji u grupi su odradili i Kalničku feratu – svaka čast, nakon ferate odmor i skupljanje dojmova uz grah i pivu.
Ukratko kako su i svi komentirali – super, i svaka čast za odabir rute, organizaciju i sve dojmove koje smo donijeli kući u kasno popodne.
Filip
