Osvrt na prvi izlet 7. generacije Opš Runolist
Medvednica 20.9.2020.
Nedavno sam pročitala neku mudru izreku koja glasi ovako: ” Svaki uspješan posao ( čitaj; izazov, zadatak, projekt ), prije svog ostvarenja izgleda kao potencijalna katastrofa. ”
Sjetila sam se te izreke razmišljajući o našem prvom izletu Opće planinarske škole i odmah ju odbacila, jer ne samo da nas ta ” potencijalna katastrofa ” nije dotakla, nego je izlet bio uspjeh za mnoge!
Sigurna sam da u našoj grupi od nekih 30-ak polaznika ima pravih poznavatelja planinarskih puteva Hrvatske.
Eh, da sam znala što me čeka nakon što sam stala pred grupu kako bih pokazala zamku vezanja čvorova osmica koje smo prethodno naučili, ne bih bila tako hrabra. Kažem da sam znala, jer ja još nisam jedan od tih znalaca, a
nadala sam se samo eventualnoj pohvali za svladane čvorove, ne i zadatku pisanja osvrta. Pa tek sam naučila dva čvora vezat, a tko će još staze i imena pamtit pa da to pismo i ima nekog smisla J
Kako god bilo, išlo je ovako;
Nedjelja ujutro, u 7:45 okupljanje na okretištu Mihaljevac. Pristizali smo sa svih strana pomalo stisnuti jer puno nas je došlo bez društva. Treba se opustit, upoznat s drugima i pronaći svoje mjesto u grupi…onda će sve biti lakše.
Nakon okupljanja krenuli smo tramvajem do Gračanskog Dolja prema Tunelu.
S nama su išli vodiči Zoran, Aleksandra, Goran, Dražen i Ferdo.
Stigli smo i zauzeli mjesta prije Tunela gdje je nakon uvodnog predavanja krenulo zagrijavanje. Mislim da mnogi od nas nisu to očekivali, kao niti prolaznici i drugi planinari, međutim kasnije i drugi dan se pokazalo itekako korisnim.
Zatim smo se složili u jednu dugačku zmiju s vodičima naprijed, u sredini i iza
( tu su se spominjale nekakve metle?? J ), te krenuli od Tunela prema Planinarskom domu Runolist koji je bio naše prvo odredište.
Hodajući, mijenjali smo tempo ovisno o kondiciji svakoga od nas i zahtjevnosti staze, samim time i mjesta su se mijenjala pa smo se imali prilike družit sa svima pomalo. Stajalo se dovoljno često kako bi se odmorili, popili vode i još ponešto naučili. Puno se pričalo o sigurnosti, snalaženju, redu i radu, zmijama, medvjedima…tek toliko da nas malo zastraše J
Vodiči su bili super! Spremno su odgovarali na sva pitanja, davali različite savjete i djelili svoja iskustva.
Nastavili smo Leustekovom stazom i stigli do PD Runolist gdje smo se slikali za slavnu zajedničku fotografiju, te odmah krenuli dalje do Planinarskog doma Puntijarka.
I stigli smo, jeeeeee!
Bio je to naš prvi zajednički uspon i dobili smo zasluženo vrijeme za ručak, odmor i druženje koje je brzo prošlo.
Trebalo je još učit vezat čvorove pa su nam naši vodiči strpljivo prezentirali vezanje osmice na dva načina, pletenice, te još neke od načina vezanja užeta.
Dijete u meni skakalo je od veselja jer bila je to prava kreativna radionica!
Već je bilo zahladilo kada smo krenuli prema nazad, a i dali smo si dosta vremena za uživanciju na Puntijarki pa su svi već polagano navukli slojeve odjeće koje smo od vrućine hodanja putem prema gore skinuli.
Spuštali smo se strmom stazom ( načula sam da su to staze 18 i 19 ) i izašli na Pilanu Bliznec gdje smo nastavili hodat do Tunela.
Na kraju rastezanje, lagani umor i zadovoljna lica nas planinara školaraca J
Bila je to jedna stvarno lijepa i sunčana nedjelja provedena sa super ekipom na našoj Zagrebačkoj Medvednici, a kojom je napravljen prvi korak na našem zajedničkom putovanju kroz Opću planinarsku školu.
A što se mene osobno tiče, ja sam se prepoznala u ovim riječima
” Hodala sam šumom i izašla viša od drveća ”
Veeeeliki pozdrav svima do našeg sljedećeg izleta!
Ivana
