Osvrt na izlet:

ŽUMBERAK: Sveta Gera – Slap Sopot Pliješ Sveta Gera PD Vodice Slap Sopot – nedjelja 28.03.2021

Kao što do sada svi znaju, novi piše osvrt…ja nisam znao! No, da krenemo 🙂

Prvo što sam vidio kada je objavljen plan za izlet je bilo onih famoznih 22 km. Ne znam da li sam ikada toliko po ravnom hodao, a kamoli da sam se toliko dugo pentrao po planini. Nije mi bilo svejedno…niti malo. Ali, hajde, nekako sam se uz nagovor supruge prijavio na taj izlet, i tako sam s laganom nelagodom iščekivao tih 22 kilometra sljedećih desetak dana.

Početak izleta je krenuo nalaženjem na parkingu od Dechatlona u Jankomiru u 7:45, upoznali smo se s nekima, s nekima nismo, rasporedili se po autima i krenuli prema slapu Sopot na Žumberku. Nakon jedno sat vremena stigli smo pored slapa Sopot i počeli smo se oblačiti za svoju prvu Runolist avanturu (pod prvu mislim na nas nove).

Podno slapa smo napravili vježbe istezanja i krenuli se penjati odmah uz slap i odmah sam znao da je to – to, da je to ono po što sam došao. Taj prvi dio je bilo nešto neopisivo, pored tebe juriša voda i samo se smješkaš dok se penješ i ne percipiraš da si se u par minuta već popeo na visinu od 40 metara.

Prva tri do četiri kilometra, iako najstrmija su prošla bez ikakvih problema. Stigli smo na vrh Pliješ na 977 metara nadmorske visine i napravili smo kratku pauzu da si na brzinu pojedemo i predahnemo.

Sljedećih sedam kilometara smo nastavili prema vrhu Sveta Gera i na tom dijelu smo se svi malo opustili i nastavili smo hod uz zafrkanciju i pričanje. Pred kraj ove etape je već svima bio prijeko potreban odmor i ručak, a pogotovo nama novima (čitaj meni) jer nismo imali više niti trunka energije.

Nakon tri i pol sata planinarenja smo stigli na vrh Svetu Geru gdje se nalaze hrvatska i slovenska crkva, od vjetra smo se sklonili u slovensku crkvicu i navalili smo na hranu.

Nakon zakuske, pićenca i zafrkancije smo se na brzinu poslikali i zaleđeni krenuli sa silaskom preko Magličevog krča prema planinarskom domu Vodice, nakon jedno sedam kilometara hoda smo stigli do PD Vodice, gdje smo napravili manju pauzu da napokon kako treba sjednemo i odmorimo noge jer je tamo bilo puno toplije nego na vrhu.

Nakon PD Vodica je slijedilo još oko tri kilometra laganog hoda prema slapu Sopot nakon čega smo stigli do kraja puta i time uspješno završili sa svojom prvom Runolist avanturom.

Priroda tijekom cijelog puta je bila fascinantna, u jednom trenu preskačeš preko ekstra bistrog potoka, u drugom hodaš po lišću do koljena, u trećem se nađeš u mračnoj borovoj šumi, nakon toga se nađeš na čistini di je snijeg polegnuo svu travu koja sada izgleda kao sijeno, onda se nađeš u polju visibaba…i tako u nedogled.

Vodiči Gabi, Petra i Krešo su mi bili odlični, puni znanja i motivacije, zajedno s ekipom.

Stvarno odlično iskustvo i definitivno idem opet!

Prepoznate biljke: visibabe, ljubičice, jaglaci, medvjeđi luk, velecvjetni kukurijek.

Statistika :