Japetić OPš 7G 18.10.2020

Japetić

Dva osvrta na peti planinarski izlet OPŠ 7G HPD Runolist

Japetić  18.10.2020

Da li kao šala ili kazna, imam zadovoljstvo napisati osvrt o petom izletu sedme generacije OPŠ-e. Vjerojatno je to više kazna za sve vas nego za mene, jer vi morate čitati moj izmučeni pisani hrvatski! Ali nemojte se brinuti, najkraći i najjednostavniji izlet zaslužuje najkraći i najjednostavniji osvrt. Naprijed na Japetić!

Svi su stigli dobro odmoreni u 7:15 za polazak u 7:30 od Lisinskog. Glavni vodič Mario nas je pozdravio i prebrojao. Bio nam je prvi izlet bez našeg predsjednika, ali Mario, uz pomoć Gorana, Dina, Aleksandre, Petre i Dražena dobro nas je vodio (doduše s manje karaoka!).

Brzo smo vozili prema Jastrebarskom i dalje do Šoićeve kuće. Neki su se tiho žalili na nedostatak jutarnje kave, ali dobili smo tu priliku na vrhu. Nakon Petrinog učinkovitog zagrijavanja, krenuli smo! Prvi dio je bio uspon asfaltnom cestom do početka staze, tijekom kojeg nas je pratila kiša jesenja s nekoliko kapi. Srećom, dan je uskoro postao skroz sunčan, sjajan dan.

Otprilike sat i pol smo lagano penjali prema vrhu kroz lijepu šumu i zelene livade. Bili smo skoro jedini na stazi! Svi su uživali u svježem zraku, miru i tišini. Naposlijetku smo stigli na raskršće – desno za dom (i za kavu!), a lijevo za vrh (i za žig!). Suprotno od moje prosudbe, skrenuli smo prema vrhu, gdje smo bili nagrađeni lijepim pogledom s piramide i još jednim žigom za zbirku. Tijekom pauze na vrhu smo također proslavili Ivanin rođendan! I naravno, snimali smo neke lijepe fotke. Nakon pauze, nastavili smo do doma, od kojeg se pruža čak ljepši pogled na krasne krajeve Zagrebačke županije.

Nakon kave s pogledom, skupili smo se zbog Marijevog predavanja o poznavanju planina. Nažalost, bez projektora nismo se mogli diviti svim lijepim slikama, ali tako dobro je Mario opisao i hrvatske i svjetske vrhove da smo imali osjećaj da smo upravo proputovali cijeli svijet! Mario je naglasio koji su najviši vrhovi i u Hrvatskoj (Dinara), u Europi (Elbrus), i na svijetu (Chomolungma, odnosno Everest) – i koje su im visine (1831 m) (5642 m) i (8850 m). Moram priznati da još ne razumijem dobro metrički sustav, tako da za one koji su zainteresirani, ovo su visine također u stopama: Dinara (6.007), Elbrus (18.510), Everest (29.029). Ne zvuči li to još impresivnije?! ☺

Tijekom predavanja smo dobro ogladnjeli pa je konačno bilo vrijeme za ručak! PD Žitnica nudi dobar izbor jela, uključujući i tradicionalne hrvatske specijalitete kao grah s kobasicom, patka s mlincima i gulaš, a također različite vegetarijanske opcije kao gulaš s vrganjima i grah s ciklom. Za one koji su željeli šećer na kraj, nudi i savijače. Punih želudaca, skupili smo se na sunčanoj livadi zbog čvorologije i – za one koji su već savladali sve čvorove, možda malo drijemanja. Nakon svega toga, brzo smo se spustili preko prijevoja Velika Vrata i kroz selo puno slatkih vikendica i OPG-ova do parkirališta. Skinuli smo gojzerice, pokušali smo napraviti malo joge pod vodstvom naše Ane, stavili smo maskice i već smo bili na putu doma.

Naš je peti izlet bio mali odmor između dvije polovice planinarske škole. Teško se vjeruje da smo već na pola puta. Mislim da smo sve jači, sve bolje pripremljeni i opremljeni te u boljoj kondiciji u usporedbi s prvim danom na Medvednici. I spremni smo za sljedeći izazov – Klek!

Allison

 

Drugi osvrt.

Naš peti školski izlet vodi nas u Samoborsko gorje, na 879 m visok vrh Japetić. Okupljanje je bilo na već poznatom mjestu, na istočnoj strani KD Vatroslav Lisinski. U 7 i 30 krenuli smo autobusom prema selu Mali Lipovec i Šoićevoj kući gdje smo stigli oko 8 i 30.

Ukratko o Japetiću.

Japetić je najviši vrh Samoborskog gorja. Nalazi se na 879 m n.v. Omiljeno je odredište izletnika i planinara. Nedaleko vrha nalazi se Planinarski dom Žitnica. Na vrhu je postavljena 12 metara visoka piramida koja je do 1960. bila na Sljemenu. Premještena je poslije izgradnje televizijskog tornja na Sljemenu. Na njenoj konstrukciji, pored uzlaznih stepenica, istaknuto je ime i nadmorska visina vrha. S nje se pruža lijepi pogled na gorsku i sjeverozapadnu Hrvatsku te Sloveniju sve do Alpa. Za konstrukciju je zavaren i planinarski žig.

Sam vrh obrasta šuma, a na grebenima i osunčanim padinama nalazimo livade s brojnim zaštićenim i ugroženim biljnim vrstama. Japetić je omiljeno okupljalište paraglajdera.

Nakon razgibavanja popraćeni laganom kišicom krećemo asfaltnom cestom kroz naselje te nakon ceste dolazimo na šumski put koji nas vodi kroz bukovu šumu do livade Leskovice. Staza je bila lagana i nezahtjevna te, kao i obično, putem nije nedostajalo smijeha i dobre zafrkancije. Školarci su bili dobre volje, vrijeme se popravilo i izašlo je i sunce. Nastavljamo kroz crnogoričnu šumu te dolazimo do piramide gdje smo napravili kraću pauzu za razgledavanje s vidikovca, slikanje itd.

Nakon kraćeg hoda po makadamu, stižemo do PD Žitnica gdje nas je dočekao prekrasan pogled na Grad Jastrebarsko i okolna mjesta.

U PD smo napravili pauzu za kavu te smo nakon pauze odradili predavanje na temu “Poznavanje planina” u kojem smo slušali o domaćim, europskim i svjetskim vrhovima. Po završetku predavanja uslijedio je napad na kuhinju i šank, te smo nakon borbe s klopom i pivama nastavili s čvorologijom, a uspjeli smo vidjeti nekoliko paraglajdera dok su polijetali i par limbo plesača.

Uslijedio je povratak preko prijevoja Velika vrata do mjesta Smerovišće gdje nas je dočekao autobus i od kuda smo krenuli natrag za Zagreb. Osim odlične ekipe školaraca tu su bili i naši standardno odlični vodiči Mario, Dražen, Goran , Aleksandra, Petra i Dino.

Do idućeg izleta, vedro !

Hrvoje

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *