Prvi izlet na koji sam odlučila otići zbog lagane kondicijske i tehnički nezahtjevne staze je Tragom zelenog prstena. Kao svog „gosta“ da mi pomogne u „probijanju leda“ sam povela svoju prijateljicu Mariju s kojom sam godinama dijelila planinarske kilometre.

Ovaj osvrt vam donosi nova članica planinarskog društva Runolist, ali ne i nova planinarka 🙂

Da sam barem prije…
Intenzivno sam počela planinariti poslije Nove godine i shvatila da, ako propustim samo jedan vikend osjećam prazninu. Totalno sam se navukla i jedina stvar koju si ne mogu oprostiti, a to stalno ponavljam frendici: „Da sam barem prije krenula“.

U našem Društvu postoji jedan simpatičan običaj da osvrt na protekli izlet piše planinarka ili planinar koji je prvi puta na izletu, onaj koji zakasni i koji tijekom izleta „ne sluša“ vodiče 😉 .

Osvrt je pisan perom novog člana planinarskog društva Runolist, pa ću prije samog osvrta na izlet uzeti za pravo napisati nekoliko uvodnih riječi.
Shvativši da se prijateljstvo s prirodom i planinarenjem razvilo u pravu ljubav

Kaže naša glavna vodička Dantea kako je jučer bio Međunarodni dan sreće. To što nas je Dantea vodila na planinarski izlet po šumama zapadnog dijela Papuka,

Obavijest da PR Runolist organizira izlet na Rab stiže dok sjedim s prijateljicama na kavi. Od nas tri, dvije se možemo organizirati pa se odmah prijavljujemo i kao prve na listi prijavljenih nestrpljivo čekamo subotu.

„Viševica – vrh koji se u odnosu na vrhove u okolici ističe izgledom i visinom. Budući da je Viševica podjednako udaljena od Velebita, Bjelolasice, Bijelih stijena, Risnjaka, Učke i vrhova na sjevernim jadranskim otocima, promatrač s vrha ima osjećaj da se nalazi u središtu golemoga prirodnog amfiteatra.“

Mi smo vesela ekipa, zasićena gradskim životom i zagrebačkim smogom, u vječitoj potrazi za novim izazovima, aktivnim životom koji samo priroda i zajedništvo mogu podariti čovjeku.
Jači smo od bilo koje prirodne neverine, stoga smo 27. veljače 2022.

Naš prvi planinarski izlet – Ne znam odakle uopće započeti jer počeo je i puno prije samo prijave na izlet.
Zapravo smo ciljali da bismo se kao pravi štreberi trebali upisati u školu jer realno ne znamo što su gamaše i čemu služe štapovi. Ipak, bilo je puno više štrebera od nas, koji su nas preduhitrili sa školom pa smo muž i ja vijećali i vijećali dok nismo zaključili: “Ma hajdemo se mi učlaniti pa ćemo se nekako snaći.”

Zapravo nisam imao u planu ići na ovaj izlet zbog drugih obaveza.
A vidi sad! Pišem osvrt.

Kad sam vidio vremensku prognozu za subotu otvorila se mogućnost da u nedjelju budem slobodan i poslah poruku Žacu, iako su svi rokovi za prijavu prošli, bih li mogao ići na taj izlet?

Dana 23. 1. 2022. godine krenuo sam na prvi planinarski izlet ove godine, a ujedno i na moj prvi izlet kao član HPD Runolist.

Foto galerija

Drugi izlet u novoj godini, 18 km čistog užitka nakon punih blagdanskih stolova. I nije to bilo kakav
izlet….ovo je izlet na kojem je „naš“ Mišel prvi puta u ulozi glavnog vodiča. A to se ne propušta!!!!

Jedna lijepa nedjelja i jedan lijepi izlet na početku 2022. koja je ponovno krenula stresno zbog mjera, pandemije, izolacija… Ali, zato je tu planinarenje i odlazak u prirodu kao savršeni lijek za stres…

Hmmm, kako početi osvrt!?

Zapravo, izlet je počeo nekoliko dana ranije s prijavama za čobanac! Prema prijavama, izgleda da danima nismo jeli ništa!!!

Probudila sam se u 6 i 40, moj tata je već bio na nogama i spremao sendviče i čaj. Vani je izgledalo kao da je stvarno zima. Tata i ja smo spremili stvari i krenuli prema mjestu sastanka.

Na zadnji izlet u 2021. godini, Runolist nas je poveo na Svetu Geru, a Žac je odabrao savršenu stazu za uživanje u sunčanoj zimskoj suboti. Okupljanje je bilo ispred Arene, gdje se pojavilo veselo društvo od 30-ak planinara i čak 7 (slovima: sedam) njihovih četveronožnih prijatelja.

Nedjelja. Pljusak. Spremanje. Vožnja do Blaguše. Na odredištu i dalje, naravno, pada kiša. Više se ni ne pitam zašto si to radim jer znam odgovor. Zato što će mi odlazak na planinu i boravak u prirodi donijeti više od ičega drugog.

Ova četiri dana bila su moj rođendanski poklon samoj sebi. Nisam mogla bolje izabrati, mada je do zadnjega dana moj put bio upitan. Prijavljena više od dva mjeseca unaprijed, ali dva tjedna pod teškom upalom očiju i uha bila sam u nedoumici što učiniti.

Zamislite, dva dana! Što sve uzeti, da li sam nešto zaboravila ili možda nisam, ma sigurno jesam. Kad leći, ne želim kasniti, pogotovo ne Kreši. Naravno, dođem minutu nakon zakazanog termina i eto, nisam ni ušla u bus, u pozadini čujem našeg milozvučnog Krešu, pišeš osvrt. Na putu do sjedala postavljam si pitanje, možda se šali?, ali neee, ozbiljno, pišem ga. Odat će vam tajnu, nakon ovakvog dvodnevnog izleta nije ga uopće teško pisati.

U nedjelju, 10. 10. 2021. uputili smo se na Jelenčić i Tuhobić, dva vrha na planini Tuhobić. Iz Zagreba smo krenuli u 7 sati i već tada je bilo jasno da bi samo najoptimističniji mogli ponijeti sunčane naočale.

Izlet u kanjon Kamačnik započinje okupljanjem u 6.50 na autobusnom parkiralištu na Trnjanskoj cesti. Iako je već skoro 7 sati, vani je i dalje mračno te poprilično hladno, pravi jesenski izlet. No, to odlučne Runolistaše ne obeshrabruje pa čak ni one naše najmlađe planinare (5 god).

PREMUŽIĆ VOL. 2. ILI KAKO SMO SE PONOVO UPUTILI NA KRALJICU SVIH PLANINARSKIH STAZA
Ajmo sad jedan ozbiljan osvrt. 🙂
Kad se nakon četiri mjeseca, kao jedina iz 8G vratiš na Premužićevu, mora da ima nešto u tom Velebitu. Ili su to samo geni geni kameni. 😉

Jedva sam se digla u 5 sati. Subota mi je dan za dulje spavanje pa mi je bilo malo teško. Svejedno sam se brzo spremila i spustila se s tatom u auto. Još ni sunce nije izašlo- Tražila sam priliku da još malo spavam. Tata mi je rekao da mogu spavati u autobusu.

Subota jutro, alarm zvoni, i klasično pitanje: “Šta meni ovo triba?!”, al nema odustajanja. Predviđeni izlet na Hahlić je po drugi put odgođen (valjda čeka treću sreću), ali naš megasimpatični vodič Draž je uspio priko noći skovati plan za zamjenski izlet.

Ovaj izlet mi je zapeo za oko već kad je bio objavljen godišnji plan. No počelo je slabo. Prvo – popunio se u sat vremena. Upala na rezervnu listu. Drugo, zbog lošeg vremena izlet sa 17./ 18. 7. odgođen za 2./ 3.10. Pomislila sam: ma ništa od toga, nije mi suđeno, garant će u listopadu biti kiše. A onda je odustao i Zoran koji nas je trebao voditi.

S obzirom na to da je polazak bio zakazan ispred Lisinskog u 5:00, ja sam se, poprilično nenaspavan, pun snage i volje probudio u 5:10. Lažem, vodič me probudio. Zaspao sam. Srećom pa sam se spakirao večer prije jer bih inače vrlo vjerojatno odustao od izleta. Oko 50 ljudi čekalo je samo na mene. Poprilično uzbudljiv početak dana, zar ne?

Izlet za pamćenje.

Kretanje u 9
Hrana u domu
Pauza od sat i pol

Planiranje je krenulo puno ranije, ovaj put su u izlet uključeni i juniori pa je i sama logistika puno kompliciranija, krenuvši od kaj obući kaj sve ponijeti i kako ih držati sitim 🙂 Da, hrana je tu uvijek, barem za Leu, kompliciraniji dio. To je i pokazala dobrim poznavanjem sadržaja bratove termosice u Golubinjaku.

Sve po planu i super :), tako bi napisao ja u svoju bilježnicu dojmova pretpostavljajući da drugi mogu zaviriti u moju glavu i podijeliti to iskustvo četvrtka sa grupom ljudi iz HPD Runolist. Izlet je krenuo sa planiranjem još prošli tjedan prijavio sam se i prije nego sam pitao za dozvolu doma (ipak žena treba biti suglasna 🙂

Ranu zoru prevarili planinari HPD-a Runolist i zaputili se prema odmorištu Janjče prema dogovoru.
Izašli smo iz auta gdje nas osmijehom dočekala Ivana Bara, glavi gonič, vodič izleta s “crnom knjigom” gdje nas odmah upisala.
Dok se ekipa naivno i bezbrižno smijala ispijajuci kavu, ni slutili nisu što ih danas čeka.

Dizanje ranom zorom, vrijeme već sunčano i obećavajuće, no kako to biva nakon tunela Mala Kapela, druga klima, magla, kiša, vjetar. Kiša nas je pratila do mjesta sastajanja – Otrić, željeznička stanica Zrmanja.

Dva osvrta na izlet.
Pag, staza Life on Mars – 22.05.2021.

S obzirom na ovu pan…… o kojoj uopće ne želim pisati, tako je započelo i ovim izletom, zbog onog o čemu ne želim pisat, pitanjem: „Hoće li biti mjesta, hoću li ću uopće upasti u grupu?“ Kad stiže odgovor, upali ste i to bez najmanjeg problema, superrrr, krenulo je odlično, kiša dan ranije ali „ziher“ će prestati, biti će ovo prekokrasan izlet.

Osvrta na izlet.
Kanjon Slapnice 2.5.2021

Nedjeljom mi je u pravilu često problem dići se rano, ali pomisao da ću provesti pravi proljetni dan u prirodi instantno me čini sretnom. Naravno, pomogao je i polazak u 8 sati što je fakat pristojno vrijeme za pokret. Skoro na vrijeme sam pokupila ostatak svoje ekipe i 50-ak minuta vožnje prošlo je kao u trenu.

Dva osvrta na izlet Petrova gora 24.4.2021

Delegiran mi je ovaj osvrt, a kažu da nije zbog kašnjenja ……….. hmmmm.
Planirani izlet na Hahlić, za koji smo se fizički i psihički spremili, promijenjen je u izlet na Srednji Velebit. Zanimljiv izlet od početka do kraja ……… odnosno, prije početka i poslije kraja.

Ako ste među onim ljudima kojima često kroz glavu prođe misao „Joj da mi se teleportirati na Mjesec i malo odmoriti od svega“ – nastavite čitati. Ne trebate čekati teleportaciju, sjednite u auto i otiđite do Krka. Iznad predivne Baške prostire se ni manje ni više nego Mjesečev plato, čaroban krajolik okružen nekolicinom vrhova s koji pucaju opet predivni pogledi prema susjednim otocima i moćnom Velebitu.

Moj drugi osvrt u duuuugom planinarskom stažu moga se pretvoriti i u 8 slapova, a možda i u poplavu koliko je bilo teško upasti u ograničen broj sudionika izleta. Samo što je izlet bio objavljen, nakon nekih 10-ak minuta već je bio popunjen, tako da me poruka „8 si na listi čekanja“

Prvo što sam vidio kada je objavljen plan za izlet je bilo onih famoznih 22 km. Ne znam da li sam ikada toliko po ravnom hodao, a kamoli da sam se toliko dugo pentrao po planini. Nije mi bilo svejedno…niti malo. Ali, hajde, nekako sam se uz nagovor supruge prijavio na taj izlet, i tako sam s laganom nelagodom iščekivao tih 22 kilometra sljedećih desetak dana.

Hm-hm, kako to opisati, ne mogu od sreće disati. Tako bih ja opisala svoj prvi planinarski izlet. Počelo je ovako. Prognoza -2,polazak oko 8 sati, cesta je gotovo prazna, pa naravno, nedjelja ujutro je. Brzo smo stigli na dogovoreno mjesto.

„Bok Ivor, na listi si čekanja.“ Tako je sve počelo jedne večeri.
Blinkam i ne vjerujem da ni nakon 5 min od objave izleta ne mogu upasti u grupu. Ekipa očito zuri u mobitel i čeka najavu izleta, ali kasnije sam saznao da su se već neki toliko ušemili da nisam ni imao šanse. No, to je priča za drugi put.

Nedjelja ujutro. Tko se normalan budi u 5 sati da bi cijeli dan išao hodati po brdima i šumama. Pitate se što to pokreće jednog planinara da iskoči iz svog toplog kreveta (i to vikendom) kad sav “normalan” svijet spava.

Veli Zoran: „ Mi imamo jedno pravilo da svaki novi član napiše osvrt na izlet“, onda se malo ispravi pa veli: „Mislim, to je posebna čast i privilegija“.

Kamen, još jedan kamen, šiljasti kamen, obli kamen, kamen koji se pravi mrtav pa oživi taman kad staneš na njega, kamen u obliku vučedolske golubice (vidjela, časna riječ!), pa opet šiljasti kamen…

Moji treći izlet s HPD Runolistom donio mi je domaći zadatak – napisati osvrt. Prva reakcija, zašto baš ja? Prijateljica Ivona koja me potaknula na planinarenje, a već je iskusila čari pisanja osvrta nakon prošlog izleta, pronalazi riječi utjehe i uz smiješak najavljuje imunitet koji me očekuje nakon toga.

Većina mojih dosadašnjih uspona bila je vezana uz Sljeme i Samoborsko gorje pa već dugo razmišljam da bi bilo lijepo učlaniti se u društvo i proširiti vidike. Prava preporuka u pravom trenutku (hvala kolega) rezultirala je ne s jednom, nego s tri nove članice PD Runolist. 

Izlet je organiziran u sjećanje na pokojnog Nikolu Kezelea, koji je upravo ovaj izlet planirao voditi članove Runolista. Zato smo ovu stazu prehodali i za njega. Večer prije provjeravam vremensku prognozu – loše vijesti. Upozorenje zbog očekivanih minusa i jake bure… Pitam se jel mi to zbilja treba!?

Kada mi je glavni vodič naredio da pišem osvrt izleta, mislila sam da će mi to pokvariti čitav dan!
Ali, evo kako je bilo…
Krenuli smo iz Zagreba – mrkla noć – temperatura oko -10ﹾC*.

Terapija je započela na parkingu. Glavni vodič Gabi je vodila vježbe sa fizikalne terapije, i već na samom početku primijetio sam kako se grupa slaže, da nema stresa, osjetio da je većina ljudi ovdje jer je ovo njihova ljubav i sve to mi se jako svidjelo.

Dragi naši novi planinari, došlo je vrijeme da mi kao novi članovi HPD Runolista, Maja i moja malenkost Matija, napišemo osvrt našeg prvog druženja sa Vama. Nakon našeg redovitog zajedničkog planinarenja po Sljemenu i Samoborskom gorju odlučili smo se pridružiti društvu radi upoznavanja novih planinarskih staza i puteva te novih i zanimljivih ljudi koji dijele istu strast i ljubav prema planinarenju i šumi kao i mi.

Da mi je netko rekao da ću se nedjeljom s veseljem buditi uz zvuk alarma, rekla bih mu da nije normalan. Pa ipak, i prošlu nedjelju, ne da sam se probudila uz alarm, nego i prije alarma, željno čekajući još jedan planinarski Izlet.

TRVSO na izlet “Snježna bajka”
Ako se može reći da su stvari “krenule naopako” baš kao i ovaj naslov, onda je to svakako bio slučaj s mojim današnjim odlaskom na izlet “Samoborsko gorje. Puna 4 sata sna, niz izazova osobne prirode, nepronalazak dijelova potrebne mi opreme, rano buđenje, nedostatak prikladne hrane za ponijeti na izlet, nastavi niz …

Osobita mi je čast što me zapalo da napišem osvrt na ovaj lijepi izletić koji se na prvi pogled činio ni malo spektakularnim obzirom na destinaciju koja je, maltene, sastavni dio grada u kojem živimo, no, kad si s dobrim društvom, nebitno je zapravo gdje si!

Moje ime je Ivan i novi sam član HPD Runolist (prosinac, 2020.g.)

Nakon 2.g. amaterskog planinarenja, uglavnom Bikčevićevom stazom do Puntijarke, odlučio sam promijeniti „brdo“ i upoznati i druge naše planine i njihove staze. Osim novih staza htio sam i nova znanja vezano za planinarenje.

Ja sam rođena u prosincu i uskoro mi je rođendan!