Osvrt na izlet.
KRNDIJA – vrh Kapovac i Ružica grad13.11.2022.
Već je dobro znano što se ide razgledati u određenim dijelovima naše male, ali prelijepe zemlje… Tako na primjer: posjećujemo obalu kako bismo uživali (između ostalog) u prekrasnom Jadranu, mediteranskoj kuhinji i izvrsnim enološkim primjercima; U Istri uživamo u tartufima, šparogama i fantastičnim sirevima. Slavonija je bogata mnogočime, a posebice ravnicama i prekrasnim seoskim gospodarstvima, i zato, kada sam na rasporedu našeg društva ugledao planinarski izlet u Slavoniji – potaklo me na razmišljanje… (“Slavonija i planine – nebo i zemlja” pomislio bi netko sa relativno skromnim poznavanjem ovako krasnog dijela Hrvatske (uljučujući i autora ovih redaka) kako,… gdje??
Rano jutro, pola šest, (zvuči poznato? 😊), počeli smo se okupljati na već uobičajenom polazišnom mjestu –“kod Lisinskog”), te po planu u 6:00h krenuli autoputom u novu avanturu. Gusta magla nas je pratila cijelim autoputom, no u sigurnim rukama našeg Jose, autobus je “rezao” kroz maglu kao vrući nož kroz maslac, te ugodno klizio prema odredištu, dok je ekipa uživala u ugodnim čavrljanjima i glazbi.
Prva Postaja – Kutjevo: ranojutarnja kavica i pokoji zalogaj bili su uvertira u pustolovinu koja je krenula s prijevoja Međe na smjeni dvaju županija – Virovitičko-Podravske i Požeško-Slavonske. S Međe smo laganim korakom i pod budnim očima naših fantastičnih i brižnih vodiča – Mare, Ferde i Silvestra – krenuli prema Vrhu Kapovac. Prekrasna šuma, odjenuta u svoje jesensko ruho, odisala je mirisima lišća, mahovine i još ponekog kasnog cvijeta. S platforme odašiljača, uživali smo u pogledu na Podravinu, Požešku kotlinu, Đakovštinu i nedaleku nam susjednu Mađarsku.
Nakon toga smo posjetili orahovički Stari grad o kojemu se nažalost u povijesti vrlo malo zna. Tvrđava je to iz srednjeg vijeka, za koju se pretpostavlja da je služila isključivo u vojne svrhe. Put smo od tamo nastavili relativno dobrom stazom prema Ružica Gradu, u koji smo stigli nekih tri frtalja sata kasnije. Ružica Grad predstavlja jedno od najznačajnijih kompleksa tvrđava ugarskoga kraljevstva iz srednjeg vijeka. Bogato arheološko nalazište predmeta iz nekih prošlih vremena, zorno opisuje gotovo 200 godina intenzivnog života i običaja toga mjesta. Prilikom odlaska Turaka, tvrđava je nažalost razrušena, te je u takvom stanju ostala do danas. Nakon razgledanja, uživali smo u zrakama kasno jesenjeg sunca, te u kratkoj mezi u prirodi.
Put nastavljamo kratkim pješačenjem prema Orahovici, gdje odvajamo sat vremena za organizirani ručak u mjestu Duzluk, u preuređenom restoranu, koji je nekada služio kao radionica za popravak lokomotiva. Interesantan podatak je da se u istom mjestu nalazi jedan od zadnja dva primjerka na svijetu posebne vrste parne lokomotive (drugi se nalazi u SAD-u).
Povratak prema Zagrebu prošao je u zadovoljnom drijemanju, te pregledavanju i dijeljenju fotografija s puta u ugodno toplom autobusu. Puni dojmova, te vrlo zadovoljni, vraćamo se na početnu točku puta nešto prije 8 sati navečer.
Bio je to sjajan izlet, sa stazama prikladnim svim uzrastima, koji rado preporučujem svima koji žele naučiti malo više o bogatoj povijesti toga hrvatskog kraja.
Slijedeća postaja – Brač, za par dana!!
Ico
