Osvrt na izlet.
ZAPADNI PAPUK Crni vrh, Vrani kamen i Petrov vrh 20. ožujka 2022.
Kaže naša glavna vodička Dantea kako je jučer bio Međunarodni dan sreće. To što nas je Dantea vodila na planinarski izlet po šumama zapadnog dijela Papuka, svakako je pridonijelo da se nas četrdeset i nešto osjeća i relaksiranije i sretnije. Uhvatili smo relativno lijepi dan, uz ponešto sunca, ali još uvijek prohladan i pomalo vjetrovit. Pravi proljetni!
Neki od planinara i dan ranije su savladali respektabilni broj kilometara, neki su još bili pomalo pospani, ali sve je razbudila kava koju smo popili u Daruvaru. Nedugo zatim, odvajamo se s ceste na neki makadamski put, no ubrzo autobus nije mogao dalje. S nama je i nekoliko gostiju iz drugih planinarskih društava koji su se dobro uklopili u našu družbu. Čini se kako je ovaj dio Papuka ponešto zanemaren u usporedbi s istočnim dijelom planine oko popularnog Jankovca. Baš nas zanima kako izgleda!
Naša je pješačka dionica započela u tragovima teške mehanizacije, na sreću bez blata. Ubrzo, eto šumskog potočića, kojeg je trebalo pregaziti. Očekivali smo pravi potok, ali pregazili smo ga u dva koraka, s obzirom na kronični nedostatak padalina proteklih tjedana. Ruta, koja je na kraju iznosila oko 16 kilometara, započela je svladavanjem relativno dugačkog i strmog uspona. I tako pomalo do Crnog vrha. Još nerazlistanu šumu povremeno uljepšavaju predjeli borova. Pauza za žigove, fotografije, nešto popiti i pojesti.
Nakon Crnog vrha, staza se blaže spušta i uzdiže prema Vranom kamenu. Prošli smo i pored geodetske piramide, a u blizini ulovili i pogled na dvije srne u bijegu, uznemirene upadom ljudi u njihov mir. Šumsku stazu koja prolazi pored zanimljivih stijenja i kamenja obraslih mahovinom u nekoj skandinavskoj zemlji zasigurno bi zvali Stazom trolova i na taj način privukli još posjetitelja. Mi smo na čitavoj stazi susreli tek jedan par, koji je šetao sa svojim druželjubivim psom.
Preko Bajine poljane, svojevrsnog raskrižja šumskih puteva, usmjerili smo se do cilja našeg jučerašnjeg planinarenja- Petrovog vrha. Desetak minuta završne uzbrdice do vrha neki su ipak propustili i odlučili pričekati one ustrajne kolege na terasi Doma. Nakon zaslužene okrijepe, brzo u autobus i put Zagreba.
Staza je ugodna, sasvim sigurno još ljepša u vrijeme kad proljeće oboji šumu zelenilom. Dantea se pokazala kao sjajna vodička. Blaga i motivirajuća, nenametljivo je kontrolirala situaciju, našu kondiciju, raspoloženje i vrijeme koje nam je trebalo u svladavanju pojedinih dionica. Usklađena s ostalim vodičima, baš nas je dobro vodila! Hvala im svima, do slijedećeg zajedničkog hodanja!
Zlatka
