Osvrt na izlet.
Premužićevim stazama otoka Raba 12.-13.03.2022.
Obavijest da PR Runolist organizira izlet na Rab stiže dok sjedim s prijateljicama na kavi. Od nas tri, dvije se možemo organizirati pa se odmah prijavljujemo i kao prve na listi prijavljenih nestrpljivo čekamo subotu.
Na dan polaska kreće se iz Zagreba u 5.30 sati. Velika smo grupa, raspoređena u dva autobusa – jedan veliki i jedan manji. Unatoč vremenskoj prognozi koja za naš vikend na Rabu predviđa jaku buru, atmosfera u oba busa je vesela i puna iščekivanja. Naša pozitivnost se isplatila jer nas po dolasku na otok dočekuje toplo i sunčano vrijeme, bez jakog vjetra – idealno za pješačenje.
Prema planu izleta oko 10 sati stižemo u mjesto Mudanije, odakle krećemo prema vrhu Kamenjak. Kamenjak se nalazi na 408 m nadmorske visine, na vrhu je telekomunikacijski objekt, a oko njega je široka visoravan na kojoj se nalazi veliki broj kamenih hrpica u obliku piramide koje su naslagali prethodni posjetitelji. S vrha se pruža prekrasan pogled na Velebit, otoke Prvić, Krk i Goli otok.
Nakon kraćeg zadržavanja nastavljamo pješačenje Premužićevom stazom 1 koja nas vodi uz suhozide. Fizički staza nije jako zahtjevna osim što se mora dobro paziti kako se gazi na kamen pa ponovo primjećujem koliko je bitna dobra planinarska obuća za sigurno pješačenje. Sa staze uživam u pogledu na krajolik – na veličanstveni Velebit, more i otoke, zadivljena spektrom bijele, sive, plave boje koje taj krajolik čini. Posebno je slikovito granje niskih stabala prekriveno kristalima soli koju je nanio vjetar.
Uz razmjenu komentara, povremeno fotografiranje i pokoju međusobnu asistenciju na zahtjevnijim dijelovima staze, u predvečerje stižemo do Rajske plaže. Ime nosi zasluženo pa prije polaska prema kampu Zidine razgledavamo tu veliku pješčanu plažu koja se pruža u dužini od gotovo dva kilometra.
Već pomalo umorni jedva čekamo da što prije stignemo do kampa, ali nas naš ljubazni domaćin obavještava da su na cesti kojom smo autobusom trebali stići do kampa radovi i da trebamo pješačiti dodatnih 30-tak minuta. Pješačenje do kampa donosi nam još par iznenađenja i izazova, ali smo – iako je pomalo već padala noć – sve rovove uspješno preskočili i u dobroj atmosferi stigli u kamp na toplu večeru i spavanje.
Iz kampa u nedjelju krećemo u 7 sati, a nakon kave ili opskrbe u obližnjem supermarketu dolazimo u mjesto Kampor. Odatle idemo u obilazak šume Dundo, plaže Gožinka, Suha Punta, poluotoka Frkanj, uvale Sv. Eufemija i samog grada Raba. Staza većim dijelom vodi kroz šumu duž obale. Drugačiji je tip staze od one kojom smo jučer hodali, ali meni su obje jednako lijepe i dojmljive. Kratko se zaustavljamo na plažama, fotkamo i uživamo u pogledu i prekrasnom sunčanom danu…
Nakon razgledavanja plaža stižemo u grad Rab. Do polaska za Zagreb planiranog u 16 sati taman dosta vremena za kratku kavu i brzinsko razgledanje grada. U autobusu ponovno veseli žamor, prepričavaju se doživljaji, pregledavaju fotografije i čujeglasan smijeh. Umorni i zadovoljni privodimo izlet kraju.
Naša velika grupa brojala je oko 65 osoba, a bili smo različitih dobnih skupina, različitih planinarskih vještina i znanja i naravno, različitih karaktera i osobnosti. Pretpostavljam da tako veliku i raznoliku grupu nije lako voditi, ali su naš glavni vodič i njegovi pomoćnici s lakoćom savladali sve izazove i iznenađenja, a svi su izletnici uspješno položili test tolerancije i discipline koju zahtijevaju ovakvi grupni izleti.
Moj motiv za izlet je bio posjet mjestu gdje nisam bila, odmak od stresne i užurbane svakodnevice, priroda i pješačenje, a rapski je vikend ispunio sva očekivanja. Uz sve to, izlet mi je pružio osjećaj (prihvatljive količine) avanture, dobro druženje, izlazak iz nekih mojih zona komfora i pomicanje mojih granica, ne samo kroz prijeđene kilometre nego i kroz pisanje ovoga osvrta ☺.
Nada
