Vlašić 08-10.07.2022.

Vlašić

Osvrt na izlet.

Vlašić   08-10.07.2022.

 

Malo kasnimo sa osvrtom no možda i nije loše da vas nakon godišnjih odmora podsjetimo na predivna tri dana na Vlašiću .

Pa krenimo redom i ne zamjerite ako smo nešto izostavili.

Kao da nije bilo dovoljno da zbog Robija (najstariji člana 5-člane obitelji) spavamo prvu večer na klupama u restoranu našeg domaćina, onda je još i Marta (najmlađi član iste obitelji) prozivanjem broja 50 odlučila da pišem(o) osvrt što je naravno čast, a ne obaveza svakom pravom planinaru.

Izlet na Vlašić planinu iznad Travnika grada čiji je vrh (O)Paljenik na visini 1933 m počeo je tradicionalnim okupljanjem kod Lisinskog u kasnim popodnevnim satima.

Žamor 50-tak ljudi, kako velikih tako i malih, stvarao je dojam kao da idemo na maturalac.

I krenusmo tako laganim tempom prema granici s nadom da ćemo do 22:00 sata stići u PD Erik Brandis na topli Bosanski lonac.

I kako to već obično bude neke stvari se ne mogu predvidjeti pa se put malo odužio.

Prvo je bila gužva do i na granici pa smo se malo vozili okolnim putem, a onda je došlo vrijeme da se vozač odmori nakon vožnje tri sata u komadu. Najbolji dio cijelog puta je bila kontrola dokumenata na granici kada je duhoviti policajac ušao u autobus i sve nas nasmijao onim zdravim bosanskim humorom.

U PD smo stigli tek negdje oko 02:00 sata uvjereni kako svi idemo ravno u krevete čim nam naš glavni vodič Anto dodijeli sobe. Naravno da smo svi sjeli za stolove i navalili na super hranu jer ljubaznost domaćina Marka koji nas je dočekao kao da je dva sata popodne nismo mogli odbiti.

Nakon rasporeda po sobama i (ne)spavanja dočekali smo jutro i drugi dan naše avanture.

Domaćin se opet potrudio da nam ničega ne manjka od hrane i pića za doručak, a iznenađenje je bila i nacionalna TV koja nas je došla snimati za svoju reportažu o planinarenju i planinarima.

Siti krećemo stazama Vlašića put Devečana sve do najvišeg vrha Opaljenik na 1933 m. Vrijeme nam je bilo idealno, niti hladno niti vruće, baš taman. Pridružio nam se i lokalni vodič koji nam je putem pričao o bogatoj povijesti travničkog kraja i planima koji ga okružuju.

Vlašićka visoravan sa svojim golemim travnjacima ugošćuje brojna stada ovaca (i jednog bezvremenskog Golfa dvojku 😊), a kada smo probali ukusan travnički sir odmah nam je bilo jasno da se nalazimo u zdravom okruženju skoro netaknute prirode.

Možemo samo zamisliti kako je prekrasno na Vlašiću zimi kada je sve bijelo od snijega i kako bi bilo lijepo se vratiti na jedno runolistaško grudanje. Ovo samo kao ideja 😊.

Opijeni planinskim zrakom sa stotinama slika u telefonima vratili smo se kod našeg domaćima Marka koji je već u niskom startu pripremao večeru.

E onda je krenula zabava, pjesma i ples. Ma baš nam je bilo odlično. Antonija kao predvodnica prvog glasa 10 G užarila je atmosferu, a kada su se pridružili ostali skriveni talenti feštalo se do ranojutarnjih sati.

I tako dođe drugo jutro pa opet doručak u bosanskom stilu. Bilo je tu pita i bureka, sirnice, krumpiruše i zeljanice uz naravno jogurt i kiselo mlijeko. Nema da kod Marka nečega zafali.

Pakiranje i polazak prema Travniku.

Stižemo ispred Isusovačke gimnazije gdje nas čeka, a tko drugi nego li svestrani Marko i sa oduševljenjem prenosi svo znanje koje ima o svom kraju. Vodi nas na Stari grad Travnik koji budi sjećanja na neke stare emisije koje sam gledali na televiziji kada smo bili klinci. Dojmljive su svakako i džamije od kojih posebno treba izdvojiti Šarenu džamiju.

Na posljetku je slijedio obilazak rodne kuće nobelovca Ive Andrića. Što reći, prekrasno i dojmljivo je bilo gledati i čitati originalne rukopise velikog čovjeka iz malog Travnika. Izdvojili bi svakako sobu posvećenu romanu „Travnička kronika“, te biblioteku sa umjetničkom zbirkom. Radna soba nas je vratila u davna vremena.

Svakako je za preporučiti kušati pravu tursku kavu iz fildžana u restoranu Ex Ponto koji se savršeno uklopio u ambijent Memorijalnog muzeja.

Naravno da smo nakon svih obilazaka ponovo bili gladni, a kako bolje završiti ovakav izlet nego ćevapima kod Harija. Ćevabdžinica kod Harija je nezaobilazan ritual posjete Travniku i ne kaže se bez razloga da je kod Harija cijela BiH u jednom tanjuru.

Opijeni prirodom, poviješću i hranom, krenuli smo put granice i Zagreba.

Povratak nas je vodio uz predivan kanjon rijeke Vrbas te smo još zastali u Podmilačju, nadomak Jajca, u svetištu Svetoga Ive Krstitelja. Tu se nalazi i novoizgrađena prekrasna crkva, izgrađena od kamena stare crkve razrušene tijekom srpske agresije za vrijeme rata u BiH.

Danas je Podmilačko svetište nadaleko poznato kao pokorničko i zavjetno mjesto gdje dolaze tisuće hodočasnika, a još je posebnost ovog svetišta je da se na dan Sv. Ive 24.06.  ovdje okupljaju uz katolike i pripadnici drugih vjera.

I tako kilometar po kilometar eto nas opet na granici koju smo u povratku iznenađujuće brzo prešli i ubrzo došli na polaznu točku kod Lisinskog.

Što reći i napisati na kraju osim da se posebno zahvaljujemo glavnom vodiču Anti na odličnoj organizaciji i pripremi izleta u svim segmentima kao i svim pomoćnim vodičima na budnom oku i pruženoj ruci u bilo kojem trenutku.

Smještaj i hrana u PD Erik Brandis su stvarno bili na nivou i rijetko viđeno kod nas u RH (na žalost).

Puno smo šetali i puno naučili. Bosna ima tu neku posebnu vibru i draž koja te vuče da se vraćaš u taj zanimljiv kraj.

Sigurni smo da se uskoro vidimo na nekim novim šetnjama, penjanjima, planinama i izletima.

Veselimo se svakom novom druženju u našem Runolistu.

Vedro nam bilo, pusa od Frenky-a i Mimi 😊😊😊

PDF s planom izleta

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.