Osvrt na izlet.
Zagradski vrh (1187 m) 30.4.2022.
Ovaj osvrt vam donosi nova članica planinarskog društva Runolist, ali ne i nova planinarka. 🙂
Već dugo vremena planinarim s prijateljima i obično sam uvijek ja ta koja pronalazi nove, uzbudljive vrhove i rute, organizira prijevoz i /ili smještaj i općenito vodi naše male zajedničke izlete – i to je bio jedan od glavnih razloga za učlanjenje u planinarsko društvo. Željela sam vidjeti kako je to kada netko drugi osmisli sve za tebe, vodi cijeli put, pazi na markacije i tempo. I nisam požalila 🙂
Dopustite da vam ispričam kako nam je bilo na ovom odličnom i nimalo laganom planinarskom izletu kroz Primorje i Gorski Kotar.
Pokret je ranom zorom za moj ukus (7 ujutro) iza Paromlina, te uz jedno brzinsko stajanje na Ravnoj Gori, stižemo na polaznu točku našeg izleta – Bribir – odakle ćemo se uputiti sve do Zagradskog vrha pa se zatim spustiti do Vagabundine kolibe.
Nakon laganog razgibavanja, uspon iz Bribira odmah kreće oštro uzbrdo i u roku od 5 minuta svi se u tišini penju i znoje uz poneki teški uzdah.
Prva postaja nam je planinarska kuća Kurin do koje vodi jedan nadasve zanimljiv, relativno zahtjevan, ali zaista divan planinarski put. Dan je školsko proljetni – sunčano, taman dovoljno toplo uz lagani povjetarac koji nas hladi pri usponu i pri svakoj pauzi.
Uz par manjih pauza, nakon otprilike 2 sata i 30 minuta stižemo do planinarske kuće Kurin koja se nalazi u udolini i do koje vodi predivna planinarska staza okružena velikim stijenama obraslim mahovinom. Inače, nema mi draže stvari u šumi od mahovine tako da mi je ova dionica puta ostala u posebno dobrom sjećanju.
Do planinarske kuće stižemo taman u vrijeme ručka, kratko odmaramo, družimo se, jedemo, pijemo, pričamo, sunčamo se, okrepljujemo se, te ubrzo krećemo dalje jer do finalne destinacije nas čeka još toliko.
Hrabro krećemo dalje okrijepljenog duha i tijela, te nastavljamo uspon prema Zagradskom vrhu. Staza nas vodi kroz šumu, preko kamenja i srušenih debala do jednog podužeg makadamskog puta koji nas dovodi pred zadnju etapu uspona pred sam vrh. Tu radimo još jednu kratku pauzu (ova je više mentalne prirode) te guramo dalje.
U jednom trenutku nudi nam se opcija “strma kratica” u trajanju od 20 minuta i “lakša staza” u trajanju od 30 minuta. Dio nas se odlučuje za strmu kraticu i skrećemo desno dok ostatak nastavlja ravno prema vrhu. Ono što mogu reći o strmoj kratici je da je svakako strma, ali mi smo je savladali u 15ak minuta. Dok se penjemo, pogledi oko nas su spektakularni – vidimo Velebit, Bjelolasicu, Gorski Kotar, otoke Rab, Pag, Cres i more. Što nam još treba, dobili smo sve što smo tražili.
A onda stižemo do vrha i shvaćamo se sve ovo hodanje debelo isplatilo – pogled je divan sa svih strana. Gdje kod se okreneš, puca ti pogled u svim smjerovima prema različitim krajolicima.
Na vrhu uzimamo jednu lijepu, dužu pauzu i odmaramo tijelo i dušu te upoznajemo i najmlađeg počasnog člana planinarskog društva Runolist 🙂
Dižemo i krećemo prema Vagabundinoj kolibi jer ono što je trebao biti kasni ručak se polako pretvara u večeru. Nakon još jedne okrijepe (ispada da se više hranimo i odmaramo nego hodamo), mrtvi umorni sjedamo u bus i krećemo prema Zagrebu.
Na kraju, unatoč razlikama u kondiciji, godinama i brzini svi smo uspješno zajedno i kolegijalno završili ovu odličnu turu.
Veselim se idućem izletu!
Za kraj, par tehničkih detalja o stazi:
Trajanje staze: 16.50 km, 5 sati i 20 minuta hoda
24.297 koraka
1436 m visinske razlike
Margareta D.
