Osvrt na izlet.
Tragom zelenog prstena 23.04.2022.
Nakon 6 godina samostalnog istraživanja planinarskih staza najdraže mi Medvednice te nekoliko odlazaka na gorja u okolici Zagreba,odlučila sam da svoje slobodne vikende upotpunin kvalitetnijim izletima po cijeloj Hrvatskoj.
Prvi izlet na koji sam odlučila otići zbog lagane kondicijske i tehnički nezahtjevne staze je Tragom zelenog prstena. Kao svog „gosta“ da mi pomogne u „probijanju leda“ sam povela svoju prijateljicu Mariju s kojom sam godinama dijelila planinarske kilometre.
U otvorenoj grupi na WhatsAppu za izlet sam primijetila da ima puno novih članica (mislim čak nas 5) kojima je ovo također prvi izlet s Društvom.
Dogovor je bio u 7:45 sati na parkingu King Crossa. Nakon što nam je vodič Silvestar objasnio pojedinosti, krenuli smo vozilima do kafića Slatka šumica gdje je bila predviđena jutarnja kava (Marija i ja smo rakijom nazdravile za moj „ozbiljan“ početak planinarenja 😊 ).
Kada je jutarnja pauza završila krenuli smo do parkirališta gdje smo ostavili automobile te se presvukli i pripremili za planinarenje.
Vodič Silvestar nas je okupio, predstavio ostale vodiče i objavio da HPD Runolist prešao 900 članova, te da je 900-ti član upravo među nama. Marija mi je šapnula: „To si sigurno ti!“ – na što sam joj se nasmiješila i odgovorila : Možeš mislit!“ – u tom trenutku sam čula da vodič Silvestar proziva moje ime i prezime i čula pljesak. Poprilično zbunjena prišla sam vodiču koji mi je čestitao i u ime cijelog Društva uručio nagradu – Buff (prvi put čujemm taj naziv,prava sam amaterka). Zatim je uslijedilo slikanje i čestitanje ostalih vodiča.
Negdje u tom žamoru sam čula da mi vodič Silvestar govori da uz tu nagradu je i nagrada da napišem osvrt na izlet,ali sam
to shvatila kao zezanciju. Da je to bilo ozbiljno, shvatila sam tek prije dva dana u Silvestrovoj poruci: „Bude bilo kaj od osvrta?“
Ajoj, užas, ja i pisanje…A kaj sada…moram…nemojte mi ništa zamjeriti 😊.
U 9:30 sati smo krenuli prema stazi Tragom zelenog prstena. Staza počinje asfaltiranomom cestom uz seoske kuće s laganim usponom, a cesta završava popriličnom uzbrdicom te ulaskom u šumu gdje se uspon smanjuje. Staza se isprepliće laganim i većim uzbrdicama do završnog malo većeg uspona i najviše točke izleta – Vrh Kožlakak. Tu smo napravili kraću pauzu za odmor i zajedničko slikanje. Dalje smo se uputili prema Grgosovoj špilji po stazi s vrlo laganim uzbrdicama i nizbrdicama. Svakako preporučujem ulazak u Grgosovu špilju. Prelijepa manja špilja, stara preko 2.000 godina,vrlo zanimljivih stalagmita i stalaktita.
Najviše me se dojmio stalagnatat koji me podsjeća na kosi toranj u Pisi. Po izlasku iz špilje bilo je vrijeme za odmor, iće i piće te čašicu razgovora.
Oko 12:45 uputili smo se preko sela Otruševac do kraja staze. Tragom zelenog prstena je vrlo zanimljva i nezahtjevna kružna staza s prelijepim pogledima na okolna gorja.
Želim se zahvaliti vodiču Silvestru, pomoćnim vodičima te cijelom Društvu na toploj dobrodošlici te ostalim članovima na vrlo lijepom ispunjenom danu.
Zeleni pozdrav od 900te! 😊
Dorja C.
