Osvrt na izlet.
HRASTOVIČKA GORA 26.6.2022.
Od nekud se mora krenuti…Hrastovička gora
Kad si novi, sva ljepota osvrta na protekli izlet završi u tvojim rukama. Može li biti veća sreća?
Naravno, došao je i dan mojem 1.-om tzv. profi planinarskom izletu na Hrastovičku goru. Buđenje: 4.30h. Naravno, bila sam uzbuđenja. Da se mene pitalo mogli smo startati i u 5.00h, a ne u 7.00h iz Zagreba…hahaha. Okupljanje kod kafića Libery u 8.00h , mjesto Taborište. Izlazimo iz automobila, a ona hrpa nepoznatih lica ali ugodnih pogleda. Brzinskim upoznavanjem i prvom zajedničkom kavicom, dolazi osjećaj kao da sam veteran među njima, a ne amater koji je došao u krivoj obući, bez adekvatnog ruksaga, bez štapova…ali super volje, s osmjehom na licu i vidno sretnom jer pomičemo svoje granice, idemo u visine. (Bila je i frendica sa mnom pa je sve bilo lakše.).
Iako je ranim jutrom sunce već upeklo, odvažna ekipa od nas 30-tak krenula je simpatičnim šumskim putem prema vrhu Cepelin. Putem smo se zaustavili kod stare crkvice i napravili zajedničku fotku na kojoj smo frendica i ja bile ključni akteri jer smo držali zastavu našeg PD Runolist. Novi si, sve radiš. Cijelim putem staza je bila vrlo ugodna,bez zahtjevnijih uspona i većim dijelom kretalo se kroz hlad. Nama novima,onako u hodu, Predsjednik društva održao je edukaciju što je potrebno i kako se ponašati da bi bio postao vrsni planinar. Cijelim putem ekipica je bila vrlo dobro raspoložena, uvijek je bilo neke pričice i smijeha tako da svaki pokušaj ptičica da nas nadglasaju bio je više nego uzaludan. Prvo ozbiljnije zaustavljanje i pauzica bila je kod Doma Matija Filjak, piće osvježenja…fiziološke potrebe i ponovo start ka vidikovcu s kojeg seže pogled na Banovinu. Iako je vidikovac bio mrvicu nestabilan i osjetilo se ljuljane pod nogama, odvažno sam se popela gore misleći u sebi, pa bez toga kao da si došao 2m do vrha i nisi se popeo. Nema šanse. Stisni zube i penji se…hahah. Pogled je stvarno predivan, pala je koja fotkica i brzinsko spuštanje dole da bi i ostatak ekipe osjetio čari ljuljajućeg vidikovca, ali obzirom na pogled koji se pruža sa njega, vrijednog tih par minutica straha.Ma, šalim se. Nije bilo uopće strašno. Dapače, bilo je baš simpa. Ponovno povratak do Doma Filjak, ali s druge strane da nam hodanje ne bi bilo dosadnjikavo, ma zna Ferdo svoj posao. 3, 2, 1 – navali na sendviče, grickalice, vodu , pivicu, kako je komu drago. Iznenađenje dana bila je definitivno topla štrudla od tikvice sa makom za koju smo se ogrebli u Domu besplatno. Samo lijep osmijeh i nosi. Odlično. Nakon jednosatnog druškanja tamo, pakiramo stvari i krećemo natrag…jer čeka nas Kupa i kupanjac osvježenja. O tom dijelu Vam neću pisati jer bili biste ljubomorni sigurno. Otkrijte to sami.
I za kraj, kao što rekoh ekipici:izlet je bio odličan, super vibra među ljudima i nećete me se tako lako riješiti. Veselim se novom druženju.
Vaša amaterka Anamarija
