Osvrt na izlet.

Gorski kotar – vrhovi Delnica  02.07.2022.

Kada bi me netko pitao gdje se najbolje osjećam definitivno bih odgovorila da je to na moru. I to ne bilo kojem moru, nego na našem plavom Jadranu. Upravo sam tamo provodila svoje idealne ljetne praznike. Red sunca, red mora, red borova… (malo manje partija…ali godine donose svoje J ).

I onda se dogodio Runolist! Dogodila se 10G Lucky Laganini (deseta jubilarna generacija polaznika Opće planinarske škole). Dogodili su se najbolji vodiči i vodičke. Dogodila se najbolja ekipa ikad…

Svaki izlet s Runolistom je više od godišnjeg odmora, više od kupanja i izležavanja na plaži…

Takav je bio i ovaj!!!

Početak je srpnja i Hrvatska je u još jednom toplinskom valu i zato me izuzetno veseli činjenica što ću se maknuti od gradske žege u ljetne mjesece temperaturno uvijek ugodan Gorski kotar.

Okupljanje je kao i uvijek iza Lisinskog, a polazak u 8 sati baš kako je bilo i planirano. U ekipi veselih planinara vidim neka poznata lica što iz 10G, što sa nekih društvenih izleta i naravno dobro poznata lica vodiča. Alojz je danas „šef“, a uz njega su tu Mara, Tomislav, Damir i Silvestar…odlična ekipa. Raduje me što se na svakom izletu krug poznatih mi ljude sve više povećava i što poznata lica dobivaju imena u mojoj glavi…

Na putu prema Delnicama malo nas je usporila uobičajena gužva na autocesti, ali kaže Alojz sve ćemo mi to nadoknaditi uz pojačani tempo…Upitnik u glavi jer tri vrha su pred nama i pitam se hoće li moja stečena kondicija to moći savladati uz pojačani tempo. Ali osmjeh na Alojzovom licu me umiruje i prihvaćam to kao šalu.

U Delnice smo stigli sa malo zakašnjenja ali jutarnje kave se ne odričemo. Negdje oko 11 sati krećemo prema prvom vrhu Malom Petehovcu. Na početak hodamo po makadamu, zatim skrećemo u šumu te nakon kraćeg uspona nastavljamo kretanje predivnom stazom koja nas najvećim dijelom vodi kroz šumu. Ono što fascinira je taj osjećaj ugode koju pruža šuma, prirodni „air-condition“ uz povremena izraženija strujanja zraka koja još više pojačavaju ugodu. Kao da smo u nekoj drugoj dimenziji…i kao da je gradska žega iz nekog drugog svemira.

Povremeno staza prelazi preko proplanaka i predivnih travnjaka. Travnjaci su inače ekosustavi sa najvećom bioraznolikošću pa nastojim ne izlaziti s utabane staze, jer svaki kukac, svaki cvijet je bitan.

I gotovo bez većih napora stižemo na prvi vrh Mali Petehovac (1106 m.n.m.) koji je u šumi te nam ne pruža vidike, ali osjećaj zadovoljstva je udariti još jedan žig u planinarski dnevnik. J

Tu nastaje legendarna fotografija Mare i naših mušketira, ali i ona neizostavna sa zastavom.

Nakon kraćeg odmora nastavljamo istim ritmom…red uspona, red silaska, red šume, red travnjaka… bez većeg napora, lagano do drugog vrha – Črmuž ili Črmažov vrh (1104 m.n.m.). Još jedan žig u dnevniku i zajedničko fotografiranje. Ipak sve mora biti zabilježeno.

Nakon odrađena dva od tri vrha krećemo u istom tonu prema Lovačkoj kući Polane Delnice gdje nas čeka zasluženi ručak i neizostavno piće. Ambijent je ugodan jer lovci ipak znaju guštati, ali lijepo je biti i vani ispod drveta.

Nakon odmora i zajedničke fotografije krećemo prema trećem vrhu. Hodanje je i dalje ugodno, bez prevelikog napora. Na Štimčevom vrhu (1024 m.n.m.) nalazi se vidikovac s predivnim pogledom na Delnice i okolna brda.  Pogled je zaista očaravajući, a zadovoljstvo što sam dio ove ekipe na svakom novom vrhu sve je veće…

Naravno i tu slijedi fotkanje a nakon toga povratak prema početnoj postaji.

Ono što me je zaista oduševilo, uz naravno uvijek prekrasnu prirodu, je taj osjećaj savršenog tempa, niti prebrzo, niti presporo, kraće pauze baš kada sam pomislila da bi mi dobro došla…sve u svemu izlet kao da je bio „skrojen po mojoj mjeri“.

Tako da najviša ocjena ide  glavnom vodiču za izvrstan izlet i ako mi dozvoljavate preporuku da se izlet ponovi i dogodine osobito ljeti, ali i zimi bi mogao biti zanimljiv…za razmisliti…!

I tako lagano završavam pisanje osvrta s pogledom samo za poželjeti ..(prvi red do mora preko kojeg se uzdiže kralj Velebit) i osjećam taj zov planine i jedva čekam da badić zamijenim gojzericama, plažu planinama i krenem put gore prema nekom novom vrhu u društvu nabolje ekipe.

Tatjana O 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)