Osvrt na izlet.

DINARA, SVILAJA I NP KRKA  28. – 30. svibnja 2022.

Znate onaj osjećaj kad se probudite i nešto gadno ne valja. Pogled na sat. Šok! 05:35. Polazak je u 6:00. Peri zube, trpaj ostatak stvari, juri u auto, mantraj za zeleno na semaforima.

Par minuta prije 6 zove Žac. Stižeeem za par minuta.

3 puna kombija čekaju još samo mene. Ekipa, sorry još jednom. Umjesto dobro jutro, dobijem odmah: ti pišeš osvrt! 😊

I tako je, u 6:08 počeo

Dan 1.

Polazak od Arene Zagreb, pauza u Macoli. Neka draga lica, moje stare cimerice, neka nova lica, smijeh. Već je sve bolje.

Kroz Knin stižemo do sela Čačići gdje smo smješteni. Istovar stvari, smještaj po kućama i krećemo put Dinare.

Start je kod PD Brestovac. Kišica lagano sipi, neki oblače kabanice, drugi su hrabri. Kiša ubrzo prestaje. Izlaskom iz šume, pogled na Dinaru budi strahopoštovanje. I dalje nisam sigurna da ja to mogu. Podrška je tu. Možeš ti to. Polako. Gledam našeg lokalnog vodiča Nikolu, njemu je to lagana šetnja.  Nakon nekih 4-5 sati stižemo na vrh. Sinjal je naš. 1831 m/nv. Moja Himalaja. Sretna k’o malo dijete. Iznad oblaka nema laganja…kaže pjesma.

Klopica, naslikavanje., odmor. Treba polako krenuti, najavili su još kiše. Spust prema PD Glavaš bio je teži od uspona. Sipar, malo livade, opet sipar. Vjetar s Dinare pokazao se. Nikad kraja. Noge teške. Neki usporavaju, a Ljilja i ja ubrzavamo . Napokon vidimo kuće i kombije. I počinje kiša.

 Izvukli smo se . .Vrijeme je bilo zapravo idealno. Oblačno, malo kišice i vjetar. Ne znam kako bi bilo da je upeklo sunce.

U kombiju, Silvestar nas je dočekao s prigodnom. ..vjetre s Dinare 😊

Dan 2.

Nakon kave i obilnog doručka krenusmo put Svilaje. Početak ture bio je kod PD Orlove stine. Put vodi malo po cesti, pa kroz šumu i onda krš. Iako je trebala biti lakša i kraća tura od jučerašnje, meni je bila osjetno teža. Ne znam je li stvar u terenu, glavi ili nogama.  Pogled s vrha, neprocjenjivo. Vratili smo se drugom stazom dole da ne moramo ići kroz šumu u kojoj je bilo prilično sparno. Danas ima nešto više sunca, no kišica i vjetar su bili prisutni.

Slijedeća stanica je vrelo rijeke Cetine. Cetina je najduža dalmatinska rijeka, a ja bih rekla i najhladnija. Neki su močili umorne nožice, neki samo gledali i slikali.

Na povratku, usput nam je i Crkva svetog Spasa. I danas impozantna građevina izgledala je nestvarno na groblju, usred ničega uz tamne oblake i sunce koje se probija kroz njih. Ostaci pletera na zidovima su me iznenadili.

U Čačićima nas već čeka večera, no to je tek početak večeri. Naime, vodič Žac imao je taj dan rođendan. Gitare, pjesma, torta. Pao je i ples na stolu 😉

Dan 3.

Iako su nam vodiči obećali laganini dan, ipak sam nabrala dobrih 6 km u nogama.  Doručak za lučke radnike, i pokret prema Manojlovačkom slapu u NP Krka. Kažu najljepši slap rijeke Krke. Pogled predivan.

U blizini je Burnum koji je bio sjedište rimske vojske, pa smo posjetili i to.

Slijedi povratak u Knin i obilazak kninske tvrđave. Pošto je ovo bio moj prvi posjet, malo je reći da sam fascinirana njenom ljepotom.

I za kraj slap Krčić. Nazivaju ga još i Veliki buk. I je. Velik. Prekrasan. A voda rijeke Krčić koja se slijeva u Krku kristalno čista.

Povratak domaćinima, ručak i pakiranje. Domaćini su bili sjajni, ljubazni, uslužni. Gospodin Ante je vrhunski kuhar i sve je bilo prefino.

Povratak u realnost me uvijek malo rastuži, pa sam po putu , gledajući Velebit i Liku, sumirala ovaj sjajan produženi vikend. Statistike kažu cca 28 pređenih km, 17 sati hoda, 2600 m visinske razlike.

Statistika kaže 3 dana,  3 kombija, 27 ljudi.  Ja kažem, ekipa. Koja je bila sjajna!

Ipak, važnije je što smo naučili 😊

Naučili smo da vrelo Cetine nije kod PD Orlove stine, da sol u kavi nije pitka, kako se spašavaju gojze ljepljivom trakom, što sve može biti rođendanska svjećica, kako se cropa fotka i  što je šrot 😊

Za kraj, vodiči naši dragi. . Mogu vas opisati jednom riječju, a to je BRIŽNOST.  Hvala vam na brižnosti, podršci i predivnom izletu.

Do nekog novog brda, svima skupa šaljem puse.

Edita R.