Osvrt na izlet.
Vrhovi oko Kugine kuće dana 11. i 12.6.2022.
Eh da, bio je to jedan od onih izleta kojeg ćemo se uvijek rado prisjećati i u anegdotama prepričavati.
Još mi u uhu odzvanja Čolić i njegova Jedna za drugom….koju nam je često zasvirao i pjevao naš osebujni domaćin Miro, umjetnička duša, kantautor, pisac, muzičar, naš kuhar….o kako izgled ponekad vara, jer na prvu sam stekla dojam da se radi o lokalnom šerifu koji ulijeva neku nelagodu svojom grubom pojavom.
Naša kratka avantura je započela jutarnjom kavom u hotelu u Baškim oštarijama. Sunce se sramežljivo pokazivalo i bljeskalo na zelenim obroncima Velebita, nagoviještajući da će nam biti blagonaklono ovaj vikend. Kao i bura, koja je puhala taman dovoljno da nas dobro osuši od napornih uspona i dade nam „vjetar u leđa“ i malo adrenalinske note.
Naš vodič Krešo je čovjek od riječi i djela, pa se kava nije predugo ispijala u hotelu, valjalo je krenuti put planine. I već nakon nekoliko zavoja našli smo se u području bez signala…vikend bez interneta, oh kako to utopistički zvuči. A nama je sad postao realnost. Kao i struja koje nije bilo….a i nema boljeg sanitarnog čvora od divne prirode i njenih šumaraka.
Put do samog doma je bio očaravajuć, iz auta smo se divili prekrasnim vidicima i kamenim vrletima koje su nas okruživali.
Dan prvi i uspon prema vrhu Šatorini. Točka. I sad dok ovo pišem pitam se zašto je Krešo baš mene izabrao za osvrt, jer obzirom da nisam redoviti planinar, kondicija mi je grozna i na putu prema vrhu uopće ne doživljavam što se oko mene dešava, ni prirodu, ni vidike, ni moje divne kolege planinare….ma čovječe lovim se za zrak i pokušavam preživjeti. Al znam da je na cilju, tj. vrhu bilo divno, trava mekana, zelena, taman za zaleći i odmoriti 😊
No sav taj znoj i trud su se isplatili, jer nas je po povratku u našu kućicu dočekao Miro na gitari i večera uz hladno Velebitsko pivo, uz obilje smijeha i zezancije do dugo u noć. Čak smo imali i malu obitelj puhova koja nas je zabavljala cijelu noć plešući u potkrovlju spavaonice. Neprocjenjivo 😊
Dan drugi …sve je pod kontrolom i Ibuprofen 600 spašava stvar pa se nekako krenulo na Laktin vrh. Danas sam čak nešto i vidjela od prirode…puno paprati i medvjeđeg luka, dva ogromna vrganja….život je lijep.
Tu dionicu smo relativno brzo riješili, do podneva smo bili kod doma i nas nekolicina se odlučila da će ipak ostatak dana provesti pomalo hedonistički, uz kartanje bele i branje šumskih jagoda, dok ostatak ekipe je otišao na vrh Lisac.
Eto, puno toga što se desilo u Kuginoj kući i ostaje u Kuginoj kući…nećemo vam baš sve detalje otkriti.
No kad vas cesta opet jednom nanese preko Velebita, nemojte se začuditi kada vidite neke novitete turističke ponude, kao npr. kozmetički salon „Kod Alex“.
Nives K.
