Osvrt na izlet.
MOSOR – VRHOVI SV.JURE- KOZIK 1319 m i DEBELO BRDO 1044 m 02. – 03.04.2022.
HPD RUNOLIST SA STIPOM BOŽIĆEM I MARIOM CELINIĆEM NA DALMATINSKOM KRŠU
U našem Društvu postoji jedan simpatičan običaj da osvrt na protekli izlet piše planinarka ili planinar koji je prvi puta na izletu, onaj koji zakasni i koji tijekom izleta „ne sluša“ vodiče 😉 .
Kada onda osvrt piše glavni vodič, odnosno glavna vodička? Onda kada na izletu ugostimo Stipu Božića i Maria Celinića. I evo tako mene ispred tipkovnice- nema druge! Ustvari ajmo se ne lagat- velika mi je čast pisati sve ovo!!! Ali ajmo ispočetka.
OD KUDA UOPĆE IDEJA DA NAM STIPE I MARIO DOĐU NA IZLET?
Stipu Božića znamo svi. I planinari i ne planinari. Divimo se klanjamo, poštujemo ga zbog pothvata u planinarstvu i alpinizmu.
Mario Celinić privukao je pažnju planinarske i svekolike javnosti tek nedavno kada se nakon nekoliko godina planinarenja (nemojte to ipak probati nakon dvije Medvednice- on se cijeli život bavi adrenalinskim sportovima) odvažio popeti na vrh svijeta. Pratila sam pothvat na društvenim mrežama. Iskreno, nisam bila sigurna da će uspjeti (sorry Mario što sam sumnjala ). Onda sam upravo tog 22. svibnja 2021. godine u Muzeju planinarstva u Ogulinu kada sam planinare vodila na Klek negdje oko podne pročitala famoznu vijest- Mario Celinić popeo se na krov svijeta!!! Woooow- uspio je! Kapa dole! Čitala sam o njegovim iskustvima s te planine, saslušala sam i predavanje i željela sam da što više ljudi čuje tu priču. Najprije, a tko drugi nego moji Runolistaši!
Korona je u to vrijeme divljala, potresi su nas plašili i moj obrambeni mehanizam protiv stresa se aktivirao. Idem ja u tu neku subotu na našu Lipu- sama. Odmoriti živce i umoriti tijelo! Tamo sam (vjerojatno je i on došao po istom poslu) srela Marija. Sasvim slučajno! Skromnog „normalnog“ dečka iz susjedstva – tu iz Sesveta. I tako nekako u hodnji u glavi mi se rodila ideja . Hoćeš li nam doći na izlet 02./03. travnja na Mosor (znala sam da ću taj izlet voditi)- ispalila sam kao iz topa, ali ipak malo u strahu od onoga što slijedi!? Kao da je to najnormalnija stvar na svijetu Mario kaže mirnim glasom- može nema problema! Sad sam se već malo „razbahatila“ i pitam može li doći i Stipe Božić? „Može mislim“ kaže Mario- „on ti je u Splitu doma“!
Eto tako se u kratkim crtama rodila ideja! Od ideje do realizacije prošlo je nekoliko mjeseci mukotrpnih priprema, a onda je krenula utrka s vremenskom prognozom koja je bila sve samo ne naklonjena izletu Runolista. Bože pa što će mi sve ovo propasti zbog lošeg vremena? Ciljevi su nam bili Sv. Jure- Kozik (1319 m) i Debelo brdo (1044 m). To su vrhovi koji ne „trpe“ kišu. Ne trpe prehladno, niti pre toplo vrijeme. Jer su krševiti, stjenoviti, jer su obitavališta poskoka i ne puštaju lako k sebi. Jednom riječju surovi su! Ali kako sreća prati hrabre- vrijeme je „popustilo“ i dopustilo nam je da prošle subote u 4,30 sati (pola pet ujutro!!!) nas četrdesetak krene prema Dalmaciji. Neki su zbog loše prognoze odustali, ali evo im sad! 😉 Cijelim putem pratila nas je kiša- grozno!!! Neka spavaju planinari mislila sam si- bolje da ne gledaju kišu- zadavit će me.
SVETI JURE KOZIK
Oko 10,30 sati dolazimo do zaseoka Ćotići iz kojeg krećemo prema našem prvom vrhu, prema Svetom Juri. I tu kreće prvo iznenađenje. Naš novi član Mladen Fundelić odlučio je ekipu počastiti ni manje ni više nego janjetinom za doručak (Vuco ipak nije došao)! Izvadio je kutiju iz busa i veselje je spontano krenulo! Siti ljudi su naime veseli ljudi! Pred uspon se ne jede puno to svi znamo – osim u iznimnim situacijama kao što je ova ! 😊
Nakon klopice krećemo s hodnjom koja prolazi u dobrom raspoloženju. Okruženi smo predivnom prirodom i vrijeme nas skoro pa mazi. Imamo čak i sunce na vrhu. Juhuu!!!!
PREDAVANJE STIPE I MARIO
Malo sad već umorni (halo ustali smo u tri) krećemo prema busu i našem konaku u Planinarskom domu „Malačka“. U tom predivnom domu u kojem su plave i mirisne posteljine na mjesece čekaju nas ljubazni domaćini, gđa. Mara i g. Marko i predivna klopica (preporuka topla svim planinarima- najljepši dom).
Vrhunac te večeri , što večeri- vrhunac vikenda, bili su ipak naši gosti. Stipe i Mario. Bili smo umorni, ali sretni što uživo možemo slušati o njihovim pothvatima i usponima na najviše vrhove svijeta i na onaj doista najviši, na krov svijeta, na Mount Everest.
Pričali su nam i o svom novom projektu pod nazivom K 3 Mountain heart odnosno o turističkoj agenciji koja se bavi organizacijom avanturističkih putovanja, uspona na sedam kontinenata, obilazak pustinja, vulkana, ronjenja i jedrenja po svjetskim morima. Uglavnom momci imaju želju i volju voditi pustolovce i one koji to žele postati najjednostavnije rečeno…. putevima Stipe Božića. Prvo putovanje je već u svibnju, ima još samo nekoliko mjesta. Ako želite doživjeti Nepal i vrhove Himalaje u dobrom društvu, a to Stipe i Mario sigurno jesu kliknite na link OVDJE za više detalja o ovom prvom zajedničkom putovanju.
Nakon predavanja Stipe i Mario strpljivo su pozirali sa svakim od naših planinara ( pa nećemo valjda mreže uskratiti za fotke), nakon čega su nam se pridružile kolegice planinarke iz HPD Malačka te smo uz pjesmu završili ovaj jako jako dug i uzbudljiv dan.
DEBELO BRDO I POVRATAK DOMA
Jutro je stiglo prebrzo svima!!! Zijev! Vedro jutro jeeee! Slijedi brzo spremanje, obilan doručak kako priliči planinarima (hvala domaćinima) i svi brzo u bus prema mjestu Mihovilovići od kuda započinje naš uspon na vrh Debelo brdo. Ime vrha zvuči tako simpatično i debeljuškasto! A kad onooo… u praksi se krš ovdje pokazao u svojoj punoj raskoši! Kamen i krš (nije bilo masline- tu i tamo koja šparoga) , naporan i težak za noge. Nekoliko planinara nije uopće pristupilo usponu (dobra odluka ako se ne osjećate spremni), a nekoliko ih je odustalo prilikom uspona te su se „neobavljena posla“ vratili do autobusa i to u pratnji jednog od vodiča. Većina nas je ovaj uspon ipak svladala i sretni smo na vrhu ispijali pivo koje ima neki poseban okus kad se popneš na vrh.
Dole je nekako također išlo , bolje nego što sam mislila i u kasnim popodnevnim satima gojzerice sam zamijenila tenisicama. Koje olakšanje!!!!!!
Kada se zadnji planinar živ i zdrav ukrcao u autobus odahnula sam!!! Ali onda nova adrenalinska injekcija! Naš dragi vozač Ivan nam je blago priopćio da smo s vremenom „na knap“ i da moramo polako požuriti prema Zagrebu jer su kazne ako prekorači vrijeme u kojem smije voziti drakonske. Jao!!!! Napeto dakle do samog kraja izleta! Uspjeli smo u zadnji čas doći do Zagreba gdje je Ivan parkirao svoj autobus.
Umor, zadovoljstvo i sreća zbog izleta koji smo odradili i događaja koji smo doživjeli i proživjeli!
ZAHVALE ZA KRAJ
Velika hvala Stipi i Mariu velikim malim ljudima!
Velika hvala i mojim pomoćnim vodičima Kreši, Mari, Marku, Dantei i Silvestru što smo na terenu bili kao jedan i najveća hvala planinarima koji su HPD Runolist opet poklonili povjerenje i krenuli s nama u avanturu zvanu Mosor. Isto tako hvala i članovima HPD Lipa i HPD Matica koji su nam se pridružili na ovom izletu.
Velika hvala našim domaćinima HPD Malačka na gostoljubivosti i ugodnom druženju.
I da…kad nakon Mosora kroz prozor pogledam Medvednicu tako je pitoma mila i zelena! Skoro pa livada 😉
Vidimo se u nekoj novoj avanturi!!!
Vedro!!
glavna vodička
Aleksandra Ljuba
